Novi cjenici strukovnih komora moraju biti bez propisanih minimalnih cijena
Kao što je i najavila nakon što je obustavila postupak protiv Hrvatske komore inženjera elektrotehnike, Hrvatske komore inženjera građevinarstva, Hrvatske komore inženjera strojarstva te Hrvatske komore arhitekata, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja je temeljem svoje zakonske ovlasti donijela mišljenje o sukladnosti Zakona o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji iz 2009. te Pravilnika o cijenama usluga komora iz 1999., s propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.
Podsjetimo, postupak je Agencija bila pokrenula kako bi utvrdila predstavlja li Pravilnik o cijenama usluga iz 1999., koji primjenjuju četiri komore, zabranjeni sporazum, budući da su njime određene najniže i najviše naknade za obavljanje usluga, a članovi komora su imali obvezu primjene tog pravilnika. Pritom su primjenjivane su i sankcije u slučaju da ga se članovi ne pridržavaju.
No, kako je Agencija utvrdila da je takvo ponašanje komora izravna posljedica Zakona o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji iz 2009., nisu više postojale pravne pretpostavke za daljnje vođenje postupka i on je obustavljen.
Iako je Zakon propisao da komore, kada se steknu uvjeti, donesu svoje pravilnike o cijenama usluga, propustio je propisati razuman rok za ispunjenje te obveze. Tako se dogodilo da više od tri godine od stupanja Zakona na snagu, komore nisu donijele svoj pravilnik o cijenama usluga, nego primjenjuju Pravilnik iz 1999.
Stoga je Agencija mišljenja da su, u svrhu unapređenja tzv. slobodnih profesija odnosno djelatnosti kojima se bave članovi komora te uz uvažavanje svih njihovih specifičnosti, komore obvezne u razumnom roku donijeti nove cjenike koji bi bili u cijelosti usklađeni sa ZZTN-om.
Prilikom donošenja cjenika, trebaju voditi računa o tome da cijene po kojima će njihovi članovi pružati svoje usluge ne smiju biti određene u minimalnom ili fiksnom iznosu, odnosno da članovi, ukoliko imaju ekonomski interes, mogu primjenjivati i niže cijene od onih propisanih cjenikom, a zbog toga ni u kom slučaju ne smiju biti sankcionirani.
Umjesto minimalne cijene trebali bi se propisati drugi uvjeti kojima se može osigurati ravnoteža između osiguranja kvalitete usluga i poštivanja prisilnih propisa. Takvo rješenje trebalo bi predstavljati jamstvo korisnicima usluga koje pružaju članovi komora da će usluge biti obavljene u skladu s pravilima struke. Ujedno bi ono trebalo omogućiti da, između ostalih kriterija, pružatelja usluga mogu odabrati i temeljem cijene.
Agencija smatra da ni minimalne cijene niti stope minimalnih naknada ne mogu spriječiti neodgovorne pružatelje usluga u davanju usluga niske kvalitete. Naprotiv, minimalne cijene ili, pak, preporučene cijene s učinkom minimalnih ili fiksnih cijena, takve pružatelje usluga mogu čak i štiti i uvijek im jamčiti naknadu, neovisno u kvaliteti pružene usluge. Također, ne potiču ih da posluju troškovno učinkovito te poboljšavaju i inoviraju uslugu.
Ukoliko komore ne postupe sukladno ovome mišljenju, Agencija smatra da bi Ministarstvo graditeljstva, koje je nositelj izrade Zakona o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji trebalo predložiti izmjenu Zakona odnosno odrediti rok za donošenje cjenika. Iz tih je razloga Agencija ovo svoje mišljenje poslala na znanje i resornom ministarstvu.