Isključivo HZZO odlučuje o prijedlozima farmaceutskih kuća za subvencioniranje lijekova s liste
Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja zaprimila je upit jedne od vodećih farmaceutskih kompanija, proizvođača lijekova, o mogućnosti provedbe jednog od njegovih programa kojim bi se, prema njegovim riječima, omogućila bolja dostupnost lijekova određenoj kategoriji pacijenata u Hrvatskoj.
Konkretno, tvrtka predlaže projekt kojim bi ona i sama participirala u nadoplati za određene lijekove koji se nalaze na dopunskoj listi lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). To bi činila subvencioniranjem dijela doplate za lijekove iz svojeg proizvodnog programa za kroničnu terapiju,određenim kategorijama pacijenata (socijalno ugroženima, umirovljenicima s najnižim mirovinama i dr.). Takva bi se poslovna strategija, navodi tvrtka, u dogovoru s HZZO-om provodila davanjem rabata na cijenu lijeka preko veledrogerije izravno ljekarnama, pa bi se na taj način subvencionirala cijena lijeka. Poduzetnik vrdi da bi provođenje ovoga programa dovelo do smanjenja doplate za određene lijekove te da bi se određenim, socijalno ugroženim kategorijama pacijenata, tako omogućila najbolja terapija. Time bi se, navodi također, smanjila doplata pacijenata za lijek, a dio troška liječenja na taj bi način preuzeo sam proizvođač. HZZO je farmaceutsku kompaniju uputio na Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja da od nje zatraži mišljenje na predloženi projekt.
Budući da je Agenciji do sada upućeno nekoliko upita sličnog sadržaja, prenosimo stajalište koje je Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja zauzelo u odnosu na ovo pitanje, polazeći isključivo s aspekta propisa i prava tržišnog natjecanja.
Prije svega, važno je znati da je, sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju te podzakonskim aktima donesenim temeljem toga zakona, obvezna zdravstvena zaštita u Republici Hrvatskoj osigurana na načelima opće solidarnosti i dostupnosti, a poslovi s tim u vezi povjereni su HZZO-u. Tu ovlast, povjerenu javnu zadaću, HZZO ima i kada se radi o određivanju lijekova koji će se naći na dopunskoj listi lijekova te pokriću njihovih troškova.
Važni je naglasiti da se na javne zadaće koje su HZZO-u povjerene temeljem posebnih i isključivih prava, što uređuju posebni propisi, ne primjenjuje Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja. Drugim riječima, aktivnosti HZZO-a isključene su od primjene propisa o zaštiti tržišnog natjecanja sve dok obavlja povjerenu mu zadaću u svrhu ispunjenja javnih ovlasti iz posebnih propisa. Sve dok djeluje na temelju opće dostupnosti i solidarnosti, te čini sve što je neophodno potrebno za ispunjenje svoje ovlasti u definiranju i provođenju politike javnog zdravstva, HZZO ne podliježe propisima o zaštiti tržišnog natjecanja. Nasuprot tomu, u slučaju kada bi HZZO prekoračio dane mu javne ovlasti, odnosno kada bi na tržištu djelovao kao nositelj gospodarske djelatnosti, ili izravno odnosno neizravno djelovao na tržištu u smislu obavljanja aktivnosti koje nisu utvrđene posebnim propisima zbog kojih je osnovan, u tom bi se slučaju smatrao poduzetnikom na tržištu pa bi se i na njegova postupanja primjenjivali propisi koji uređuju zaštitu tržišnog natjecanja.
Stoga je jasno kako je u ovom konkretnom slučaju nesporno da je isključivo HZZO nadležan za donošenje odluke o prihvatljivosti prijedloga farmaceutske tvrtke.
Međutim, HZZO bi istovremeno trebao voditi računa i o tome da na tržištu lijekova obuhvaćenih listama koje sam utvrđuje, osigura učinkovito tržišno natjecanje. To konkretno znači da je na HZZO-u da ocijeni može li prihvatiti ovaj prijedlog proizvođača lijekova ili ne, a da pritom ne isključi ostale ponuđače na tržištu odnosno konkurente koji bi bili voljni nuditi iste ili slične proizvode pod istim uvjetima. Po mišljenju Agencije, u praksi bi to značilo da bi takve ponude ili HZZO-ovo prihvaćanje takvih ponuda, ponuđača koji su često i konkurenti na određenim tržištima, trebalo biti otvoreno za sve stvarne i potencijalne dobavljače istovrsnih lijekova. Pritom bi HZZO trebao procijeniti i uzeti u obzir sve aspekte tih ponuda, kratkoročne i dugoročne interese pacijenata, načelo opće dostupnosti i solidarnosti, broj proizvođača (konkurenata) na tržištu, uštede itd.
Drugim riječima, prema mišljenju Agencije, HZZO bi sam morao procijeniti je li sklapanje predloženih sporazuma s pojedinačnim proizvođačima lijekova, poštujući načelo neophodnosti i proporcionalnosti, u javnom interesu. Isto tako, procjena je HZZO-a jesu li liste lijekova otvorene za konkurente s obzirom na njihovo nastajanje, u smislu načela objektivnosti i transparentnosti. Na HZZO-u je da osigura da se u praksi ne dogodi čak niti potencijalno pogodovanje pojedinom poduzetniku, osobito ako se radi o aktivnosti HZZO-a koja je izvan dodijeljene mu javne ovlasti, jer bi se na taj način moglo dovesti u pitanje i poštivanje propisa o tržišnom natjecanju. Također, mišljenje je Agencije, da bi HZZO trebao utvrditi je li provođenje takvih projekta uobičajena praksa i u drugim europskim zemljama.