AZTN odobrio koncentraciju kojom se stvara zajednički pothvat Viro Grupe i Tvornice šećera Osijek

Ovom koncentracijom se konsolidira tržište šećera u Hrvatskoj, koja je posljedica potpune liberalizacije i ukidanja sustava proizvodnih ograničenja na unutarnjem tržištu EU. Ukidanjem sustava kvota koje je nastupilo 1. listopada 2017., ukinute su i sve formalne i strukturne prepreke za promet šećerom što je na tržištu EU u 2018. godini dovelo do porasta proizvodnje od 8,1 posto u odnosu na godinu prije liberalizacije.

Reforme provedene u EU u razdoblju od 2000. do 2012. godine, rezultirale su smanjenjem broja šećerana za gotovo 60 posto.  Budući da Hrvatska u to vrijeme nije bila članica EU, europski proizvođači šećera, čije je restrukturiranje bilo u najvećoj mjeri podmireno iz zajedničkih sredstava EU-a, stekli su značajnu i trajnu prednost u odnosu na hrvatske proizvođače. Pritom treba imati na umu da su europski proizvođači, u pravilu, potpuno vertikalno integrirani sustavi koji vlasnički povezuju proizvođače šećerne repe i proizvođače šećera, što im omogućava nižu cijenu osnovne sirovine i ostvarivanje dobiti na krajnjem proizvodu.

Dok se na tržištu EU neprestano provodi okrupnjavanje poduzetnika te se ostvaruju viši prinosi repe po površini i veći sadržaj šećera nego u Hrvatskoj, pokušaji vlasničkog povezivanja hrvatskih proizvođača šećera i šećerne repe pokazali su se neuspješnim.

Europski proizvođači šećera su, već u razdoblju prije ukidanja kvotnog sustava, reagirali povećanjem područja zasađenih šećernom repom i smanjenjem otkupnih cijena, dok je hrvatska industrija šećera reagirala suprotno: smanjena je otkupna cijena šećerne repe što je za posljedicu imalo smanjenje zasađenih površina i stagnaciju proizvodnje šećera iz šećerne repe.

Konkurenti domaćim šećeranama najznačajniji su proizvođači na unutarnjem EU tržištu. Ti veliki poduzetnici nemaju potrebu za oglašavanjem jer imaju razvijene komunikacijske kanale s kupcima. Nakon ukidanja proizvodnih ograničenja, došlo je do značajnih ulazaka velikih uvoznih proizvođača šećera na hrvatsko tržište. Maloprodajni trgovački lanci okrenuli su se u većoj mjeri uvozu te stoga domaće šećerane veći dio prihoda ostvaruju od prodaje industrijskim kupcima.

Proizvodnju šećera obilježavaju visoki troškovi osnovne sirovine. Procjenjuje se da je prosječan udio šećerne repe u ukupnim troškovima proizvodnje šećera oko 55 posto. Uz to, transport izvan radijusa od 70 km od tvornice, nije isplativ.

Bijeli šećer se uvozi na hrvatsko tržište bez ikakvih carinskih davanja. Zbog jedinstvenog tržišta, dobavljači iz EU zemalja nemaju carinu, a uvoz iz Srbije, kao jedne od najznačajnijih zemalja uvoznica, odvija se unutar bescarinske kvote koju je Srbiji dodijelila EU.

Iz obrasca ponašanja kupaca u postupcima nabave šećera, vidljivo je da šećer dobavljaju zavisno o ponuđenoj cijeni, a ne o sjedištu dobavljača. Stoga je očito da se u konkretnom slučaju tržišno natjecanje, kako u proizvodnji tako i u trgovini na veliko šećerom, odvija na području koje je šire od tržišta Hrvatske i obuhvaća najmanje Europski gospodarski proctor.

S obzirom na karakteristike industrije, na razini proizvodnje šećera nije vjerojatan ulazak novih konkurenata, kako na hrvatsko tržište, tako niti na tržište EU, niti je takav ulazak zabilježen nakon potpune liberalizacije tržišta 2017. godine.

Provedenom analizom svih činjenica i okolnosti u predmetnom slučaju, utvrđeno je da se tržišno natjecanje između proizvođača šećera odvija na razini trgovine na veliko i to izravnom prodajom u dva kanala –  industrijskim kupcima i maloprodajnim trgovačkim lancima, gdje su kupci veliki poduzetnici s uspostavljenim i dobro razgranatim sustavima distribucije te značajnom pregovaračkom snagom u odnosu na svoje dobavljače.

Osim toga, šećer je generički, standardizirani i homogeni proizvod, čiji je stupanj zamjenjivosti sa stajališta potražnje gotovo savršen. Stoga je za potrošača najbitnija cijena, a ne podatak o proizvođaču. Šećer je ujedno i burzovni proizvod, što znači da se cijena šećera formira temeljem kretanja parametara cijena za taj proizvod na svjetskim burzama, na što ukazuje i spomenuti pad cijene šećera tijekom proizvodne godine 2017/18., kada je cijena šećera, zbog potpune liberalizacije tržišta, došla do povijesno niskih granica.

U odnosu na zemlje u okruženju koje su članice EU, s tri šećerane na 4 milijuna stanovnika, Hrvatska iskače po broju šećerana u odnosu na broj stanovnika. Primjerice, Mađarska s jednom šećeranom proizvodi manje šećera na dvostruko veći broj stanovnika, dok Austrija s dvije šećerane na dvostruko veći broj stanovnika, proizvodi dvostruko više šećera. Francuska, kao jedan od najvećih proizvođači šećera u EU, ima jednu šećeranu na cca 2,5 milijuna stanovnika, Njemačka ima jednu šećeranu na 4 milijuna stanovnika, dok Italija  također ima jednu šećeranu na 30 milijuna stanovnika.

Samo u dvije države članice EU proizvođači šećera nisu pod kontrolom nekog od vodećih proizvođača šećera na unutarnjem tržištu EU, dok tri države članice proizvode više od polovice ukupne količine šećera u EU te ujedno vode u tehnologiji uzgoja i području zastupljenosti kulture šećerne repe te posljedično ostvaruju i znatno veću produktivnost.

U slučaju da novoosnovani zajednički pothvat Viro Grupe i Tvornice šećera nakon provedbe koncentracije podigne cijene, njegovi kupci neće imati poteškoća pri prelasku na nabavu od drugih dobavljača, dok bi njihovi konkurenti, zbog tržišnih uvjeta, imali dovoljno kapaciteta da povećaju proizvodnju i tako odgovore na povećane potrebe kupaca. U prilog tome govori i činjenica da je nekoliko industrijskih kupaca sudionika ove koncentracije na posljednjim natječajima izabralo njihove konkurente kao najpovoljnije dobavljače, pri čemu industrijski kupci, osobito proizvođači pića, šećer zamjenjuju izoglukozom, koja je jeftiniji supstitut šećera kao repromaterijala te se lako transportira. Također, nekoliko maloprodajnih trgovačkih lanaca je nabavu šećera od sudionika ove koncentracije u cijelosti zamijenilo uvozom šećera od njihovih konkurenata.

Slijedom toga, AZTN je ocijenio da s obzirom na značajke i opseg mjerodavnog tržišta, predmetna koncentracija neće imati značajan negativan učinak na tržišno natjecanje.