Vijesti iz EU
Nacionalna tijela za zaštitu tržišnog natjecanja zemalja članica EU dogovorila najbolje prakse pri ocjenjivanju koncentracija
Dana 9. studenog 2011, šefovi europskih nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja i Europska komisija dogovorili su skup najboljih praksi koje za cilj imaju poticati suradnju i razmjenu informacija između nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja u Europskoj uniji prilikom ocjenjivanja koncentracija koje ne ispunjavaju uvjete da bi bile ocijenjene od strane Komisije, ali zahtijevaju odobrenje od nekoliko država članica.
Reforma ocjene koncentracija iz 2004. godine već je omogućila preraspodjelu predmeta vezanih za koncentracije između Komisije i nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja. Međutim, mnoge koncentracije još uvijek se ocjenjuju od strane dvaju ili više nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja istovremeno što može, u nekim slučajevima, dovesti do značajne pravne nesigurnosti, troškova i odgoda za sudionike koncentracije.
"Najbolje prakse o suradnji između nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja zemalja članica i EU prilikom ocjenjivanja koncentracija" donesene su kako bi se ublažile poteškoće vezane uz višestruke prijave koncentracija. One ne predviđaju suradnju u svim predmetima vezanim za više jurisdikcija, već da nacionalna tijela za zaštitu tržišnog natjecanja sama odlučuju od slučaja do slučaja o tome je li međusobna suradnja učinkovita i svrsishodna.
Najbolje prakse pripremila je radna skupina osnovana u 2010. godini od strane Komisije i nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja. Prvi nacrt najboljih praksi je stavljen na javnu raspravu početkom 2011. godine, pomoću koje je tekst i usvojen 9. studenog 2011.
Opći sud EU odredio da Europska komisija mora otkriti više informacija u predmetima kartela
Global Competition Review, 16. prosinca 2011.
Opći sud Europske unije donio je 15. Prosinca 2011, odluku da Europska komisija (Komisija) mora osigurati pristup informacijama o svojoj istrazi vezanoj uz kartel u proizvodnji hidrogen peroksida privatnom poduzetniku koji odvojeno tuži sudionike kartela za naknadu štete.
Opći sud donio je presudu kazavši kako je Komisija pogriješila kada je odbila otkrivanje sadržaja istrage poduzetniku, tj. Grupi za odštete od kartela (CDC), koja je specijalizirana za podnošenje tužbi vezanih za odštetne zahtjeve protiv sudionika kartela na području EU.
Komisija je 2066. godine utvrdila da je devet proizvođača hidrogen peroksida sudjelovalo u kartelu i to dogovaranjem cijena i opskrbe između 1994. i 2000. godine. Komisija je kaznila sedam sudionika kartela, uključujući poduzetnike Solvay, Total, Edison i Akzo Nobel s ukupno 388 milijuna eura. Poduzetnik Degussa dobio je oslobođenje od kazne na osnovu tzv. pokajničke politike koju Komisija provodi.
U 2009. godini CDC je sudu u Dortmundu podnio tužbe za naknadu štete protiv nekih od poduzetnika kažnjenih za sudjelovanje u kartelu, uključujući i poduzetnika Degussa koji je podni zahtjev za oslobođenje od kazne. CDC je bio predstavnik 32 potrošača/kupca hidrogen peroksida te je tvrdio da su isti pretrpjeli štetu u ukupnom iznosu od 430 milijuna eura zbog kartela.
Prije podnošenja tužbe CDC je zatražio od Komisije dozvolu za puni pristup informacijama istrage o kartelu, kako bi učvrstio svoj zahtjev za naknadu štete.
Komisija je takav prijedlog odbila, rekavši kako će dokument ostati povjerljiv. Opća uprava EU za zaštitu tržišnog natjecanja kazala je kako bi otkrivanje informacija o istrazi dovelo do ugrožavanja istražnog procesa i procesa odlučivanja Komisije te dovelo do otkrivanja osjetljivih informacija kao što su poslovni interesi sudionika kartela.
U 2008. godini CDC je podnio žalbu protiv rješenja Komisije pred Općim sudom Europske unije, koji je kasnije i poništio odluku Komisije. Sud je presudio da Komisija nije uspjela dokazati kako će objavljivanje informacija o istrazi ugroziti zaštitu istražnog procesa i poslovnih interesa poduzetnika.
U svojoj odluci sud navodi kako se treba podsjetiti da programi pokajnika i programi suradnje čiju učinkovitu provedbu Komisija pokušava zaštititi nisu jedini načini osiguravanja usklađenosti s pravom tržišnog natjecanja EU te kako tužbe za naknadu štete pred nacionalnim sudovima mogu dati značajan doprinos za održavanje učinkovitog tržišnog natjecanja u EU.
Godišnje izvješće o državnim potporama u EU u 2010. godini
Ukupne potpore realnom gospodarstvu kao rezultat privremenih kriznih pravila pale su na 11.7 milijardi eura u 2010. godini, što predstavlja pad od skoro 50% u usporedbi sa 2009. i odražava lagani oporavak, ali i proračunska ograničenja većine zemalja članica EU-a. Komisija, stoga, ne predlaže produljenje Privremenog okvira s obzirom da su uobičajene potpore (npr. za promociju rizičnih kapitalnih ulaganja, za poboljšanje energetske učinkovitosti ili za pomoć malim i srednjim poduzetnicima) jednako adekvatne u ovom trenutku. Radi ublažavanja tržišnog neuspjeha na snazi su još uvijek osiguranja kratkoročnih izvoznih kredita; jednokratne subvencije od 500 tisuća eura po poduzetniku su u 2010. zamijenjene uobičajenim de minimis pravilom.
Ukupne potpore u 2010. godini, koje nisu vezane uz krizu, ostale su stabilne u iznosu od 73.8 milijardi eura ili 0.6% BDP-a te su nastavile biti orijentirane ka horizontalnim ciljevima koji manje narušavaju tržišno natjecanje , kao što su potpore za istraživanje i inovacije, zaštitu okoliša i pribavljanje rizičnog kapitala za male i srednje poduzetnike. Godišnje izvješće o potporama također pokazuje da su zemlje članice EU-a ostvarile povrat nezakonitih potpora mnogo brže, i to u iznosu od 82% potpora (oko 12 milijardi eura) do kraja lipnja 2011. zahvaljujući postupcima Komisije, a vjerojatno i pritisku na sređivanje stanja u javnim financijama.
Europski sud o bilježništvu
Europska komisija je protiv Belgije, Njemačke, Grčke, Francuske, Luksemburga i Portugala pokrenula postupke pred Sudom EU zbog neispunjavanja preuzetih obveza. Naime, spomenute su države mogućnost bavljenja bilježništvom rezervirale za svoje državljane što po mišljenju Europske komisije predstavlja diskriminaciju temeljem nacionalnosti što je slijedom odredaba Ugovora o funkcioniranju Europske unije nedopušteno. Komisija u tužbi navodi i činjenicu da niti jedna od spomenutih država, osim Francuske, ne primjenjuje na bilježništvo Direktivu o priznavanju stručnih kvalifikacija. Sud je u presudama što ih je donio 24. svibnja 2011. u predmetima C‐47/08, C‐50/08, C‐51/08, C‐53/08, C‐54/08, C‐61/08 i C‐52/08, utvrdio kako države članice ne mogu ograničiti bavljenje bilježništvom samo na vlastite državljane. Unatoč činjenici da je bilježništvo u državama članicama definirano kao djelatnost koja ostvaruje ciljeve od javnog interesa, ono nije vezano uz obnašanje javne vlasti u smislu UFEU.
Kazne za „čelični kartel“
„Europska komisija kaznila je proizvođače čelika i čeličnih žica za prednapeti beton kaznom u visini od 518 milijuna EUR za kartel kojim su utvrđivali cijene i dijelili tržišta, koji je trajao gotovo dva desetljeća. Radi se o 17 proizvođača koji su 18 godina, do 2002. godine, bili sudionici kartela koji je obuhvaćao sve tadašnje države članice Europske unije (osim njih tri). Čelik i čelične žice za prednapeti beton koriste se u gradnji temelja, mostova i balkona. Ovo je četvrta odluka o kartelima od veljače ove godine, a ukupna visina izrečenih kazni u 2010. ovom se odlukom penje na 1,5 milijardi EUR.“