Obrazloženje koja pitanja ne ulaze u nadležnost Agencije u smislu Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom (dalje: ZNTP)

S obzirom na napise i navode iz medija, kojima se Agencija uporno proziva za nepoduzimanje radnji i mjera u situacijama kada je u pitanje dovedena kvaliteta i zdravstvena ispravnost hrane, potrebno je razjasniti kako Agencija nije ovlaštena u smislu ZNTP-a kontrolirati ni kvalitetu ni zdravstvenu i higijensku ispravnost poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koji se plasiraju na hrvatsko tržište, već su za to zadužena nadležna inspekcijska tijela u skladu s posebnim propisima.

Naime Agencija je u smislu ZNTP-a, ovlaštena utvrđivati sadrži li pojedini ugovor između dobavljača i trgovaca, ili dobavljača i otkupljivača i/ili prerađivača, odredbe o kvaliteti i vrsti poljoprivrednog i prehrambenog proizvoda te eventualno sadrži li popratna dokumentacija (primjerice: izdatnica, otpremnica, tovarni list i slično) podatak o kvaliteti proizvoda koji je predmetom ugovora.

Samo iznimno, Agencija može ispitivati i samu kvalitetu poljoprivrednog i prehrambenog proizvoda u okviru konkretnog upravnog postupka, a ta iznimna situacija bi primjerice bila situacija kada trgovac/otkupljivač ili prerađivač jednostrano, u pisanom obliku raskine ugovor s dobavljačem, obrazlažući raskid ugovora isporučenom lošom kvalitetom proizvoda, odnosno da isporučeni proizvodi ne odgovaraju ugovorenoj kvaliteti. U opisanoj situaciji Agencija može postupati samo ako joj dobavljač podnese formalni zahtjev za pokretanje postupka zbog jednostranog i neosnovanog raskida ugovora od strane trgovca, otkupljivača ili prerađivača, s obzirom na to da dobavljač smatra da su isporučeni proizvodi imali ugovorenu kvalitetu. U tom iznimnom slučaju bi Agencija, u upravnom postupku zbog specifičnosti same situacije i prirode predmeta, između ostalog morala odrediti i dokaz vještačenjem po sudskom vještaku odgovarajuće struke, a radi utvrđenja svih relevantnih činjenica i okolnosti  bitnih za donošenje odgovarajuće odluke.

Razgraničenje nadležnosti između inspekcijskih službi Ministarstva financija i Agencije u situacijama prodaje proizvoda ispod nabavne cijene

U smislu odredbe članka 12. točke 14. ZNTP-a, Agencija je ovlaštena isključivo utvrđivati prodaju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ispod nabavne cijene u situacijama kada se ta prodaja obavlja prema krajnjem potrošaču.

U tom slučaju, Agencija utvrđuje po kojoj je nabavnoj cijeni trgovac na malo nabavio poljoprivredni i prehrambeni proizvod i po kojoj ga je cijeni prodao krajnjem potrošaču.

Agencija može promatrati daljnji lanac opskrbe samo u iznimnom slučaju kada se trgovac na veliko i trgovac na malo nalaze u međusobnom odnosu povezanih društava u smislu propisa o trgovačkim društvima i propisa o računovodstvu. U tom iznimnom slučaju,  promatra se s  jedne strane odnos između samih povezanih društava, trgovca na veliko, kao dobavljača, s trgovcem na malo, koji prodaje poljoprivredni ili prehrambeni proizvod krajnjem potrošaču, ali i s druge strane odnos između tog trgovca na veliko i njegovog dobavljača (primjerice, proizvođača) koji s njim nije povezano društvo. U tom iznimnom slučaju povezanih društava, najviša cijena nabave je najniža cijena po kojoj se proizvod može prodati krajnjem potrošaču. Primjerice, ako je trgovac na malo, kupio od trgovaca na veliko s kojim se nalazi u odnosu povezanosti, proizvod po cijeni od 3,00 kn, a taj trgovac na veliko je nabavio isti proizvod od svog dobavljača koji s njim nije povezano društvo po cijeni od 5 kuna, trgovac na malo isti proizvod ne može prodati krajnjem potrošaču po cijeni manjoj od 5 kuna.

Na sve ostale slučajeve prodaje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ispod nabavne cijene, primjerice između trgovaca na veliko i njihovih dobavljača (proizvođača), ili trgovaca na veliko i trgovca na malo, ili otkupljivača ili prerađivača i trgovca, primjenjuju se isključivo odredbe Zakona o trgovini („Narodne novine“, br. 87/08., 96/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14.), kojima je nepošteno trgovanje zabranjeno, a prakse koje se smatraju nepoštenima jasno definirane.

Tako je između ostalog, odredbom članka 64. stavka 1. Zakona o trgovini određeno da se nepoštenim trgovanjem smatra i prodaja robe ispod njezine nabavne cijene s porezom na dodanu vrijednost pa je za povredu te odredbe propisana i odgovarajuća sankcija.

Upravni nadzor nad provedbom Zakona o trgovini provodi ministarstvo nadležno za gospodarstvo, a inspekcijski nadzor na provedbom istog, nadležni inspektori Ministarstva financija (članak 66. Zakona o trgovini).

U okviru odredbi članak 68. Zakona o trgovini, inspektori Ministarstva financija imaju širok krug ovlaštenja pa tako između ostalog mogu, utvrde li da je trgovac učinio ili provodi radnju koja se smatra nepoštenih trgovanjem:

– zabraniti pravnoj ili fizičkoj osobi daljnje obavljanje djelatnosti trgovine na rok od najmanje 30 dana do otklanjanja utvrđenih nedostataka;

– izreći mjeru zabrane obavljanja djelatnosti trgovine onim proizvodima za koje je utvrđena povreda propisa.

Uz opisane mjere, za počinitelje je zapriječena i novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kn do 300.000,00 kn za pravnu osobu, odnosno novčana kazna od 4.000,00 kn do 70.000,00 kn za odgovornu osobu u pravnoj osobi kao i fizičku osobu.

Jasno razgraničavanje nadležnosti između tijela državne uprave i Agencije te svijest adresata o ovlaštenjima koje imaju nadležne inspekcijske službe Ministarstva financija s jedne strane i Agencija s druge strane, bitno je između ostalog i radi promptnog reagiranja tijela državne uprave i Agencije na povrede zakona i dobrih trgovačkih običaja, sve u cilju otklanjanja istih i uspostave zdrave klime u gospodarsko – pravnom prometu.