FAQ

ČESTA PITANJA UPUĆENA AGENCIJI ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA

 

1. Tko se smatra poduzetnikom u smislu odredaba ZZTN-a?

Poduzetnikom se smatraju trgovačka društva, trgovci pojedinci, obrtnici i druge pravne i fizičke osobe, koje obavljajući gospodarsku djelatnost sudjeluju u prometu robe i/ili usluga. Odredbe ZZTN-a primjenjuju se odgovarajuće i na svaku pravnu i fizičku osobu koja na tržištu ostvari povremeni ili jednokratni promet robe i/ili usluga, te na pravne i fizičke osobe sa sjedištem i prebivalištem u inozemstvu, ako njihovo sudjelovanje u prometu robe i/ili usluga proizvodi učinak na domaćem tržištu.

 

2. Protiv koga se može podnijeti zahtjev zbog povrede odredba ZZTN-a?

Zahtjev zbog povrede odredaba ZZTN-a može se podnijeti protiv svih osoba koje su kao adresati navedeni u odredbama ZZTN-a, u prvom redu protiv poduzetnika, udruženja poduzetnika, te pravnih osoba čiji su osnivači ili imatelji udjela ili dionica država, odnosno jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave. Na jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili primjerice udruge kao pravne osobe koje nisu primarno osnovane radi stjecanja dobiti, ako jednokratno obavljaju gospodarsku djelatnost, također će se primjenjivati ZZTN.

 

3. Je li Agencija dužna temeljem zahtjeva pokrenuti postupak utvrđivanja sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja u svakom slučaju?

Nije. Po primitku zahtjeva, Agencija prvo prikuplja podatke i obavijesti od poduzetnika o stanju na pojedinim tržištima, te prije donošenja zaključka o pokretanju postupka u svakom pojedinom slučaju nastoji postići ponovnu uspostavu učinkovitoga tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, ako je to u javnom interesu, i nije riječ o značajnom sprječavanju, ograničavanju i narušavanju tržišnog natjecanja. Na temelju svih podataka dostavljenih uz zahtjev Agencija donosi zaključak, primjerice, o pokretanju postupka ocjene sporazuma radi utvrđivanja jesu li ispunjeni uvjeti za njegovo pojedinačno izuzeće od zabrane, ili je u konkretnom slučaju riječ o zabranjenom sporazumu,  ili pak o pokretanju postupka utvrđivanja zlouporabe vladajućeg položaja poduzetnika. Agencija može ocijeniti je li riječ o zabranjenom sporazumu ili zlouporabi vladajućeg položaja tek detaljnom pravnom i ekonomskom analizom nakon dostave svih relevantnih podataka u svakom pojedinom slučaju.

 

4. Kako se utvrđuje mjerodavno tržište?

Mjerodavno tržište određuje se kao tržište određene robe i/ili usluga koje su predmet obavljanja djelatnosti poduzetnika na određenom zemljopisnom području. Svrha utvrđivanja mjerodavnog tržišta je određivanje proizvoda kojima se poduzetnici tržišno natječu, te područja na kojem se natječu. Dakle, mjerodavno tržište u proizvodnom smislu obuhvaća sve proizvode za koje potrošači smatraju da su međusobno zamjenjivi s obzirom na njihove bitne značajke, cijenu ili način uporabe, dok  mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu obuhvaća cjelokupan ili dio teritorija Republike Hrvatske, na kojem se konkurenti natječu u prodaji i/ili nabavi proizvoda. Mjerodavno tržište uvijek se utvrđuje za svaki poseban slučaj.

 

5. Štite li odredbe ZZTN-a krajnjeg potrošača?

Da. Iako je primarni cilj i svrha zaštite tržišnog natjecanja kao temelja tržišnog gospodarstva  osigurati ravnopravni položaj svih poduzetnika na tržištu, učinkovitom provedbom tržišnog natjecanja potrošači ostvaruju korist prije svega kroz niže cijene, većim izborom proizvoda i usluga, inovacijama, opskrbom potrebnim količinama proizvoda i usluga itd.

 

6. Razgraničenje nadležnosti Agencije i Uprave za javnu nabavu te Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave?

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) nije nadležna za utvrđivanje sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja u postupcima javne nabave, budući da je to područje uređeno posebnim propisima koji reguliraju postupke javne nabave u nadležnosti drugih tijela.

Agencija može provesti postupak utvrđivanja sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja zbog postojanja indicija kako je npr. ponuda posljedica postupanja protivnog propisima o zaštiti tržišnog natjecanja ili, ako je naručitelj kasnije postupajući na tržištu postupio protivno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.

 

7. Koje cijene su sporne u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja?

Sa stajališta propisa o zaštiti tržišnog natjecanja sporne su fiksne ili minimalne cijene koje su rezultat izvršenog pritiska ili poticaja od bilo koje ugovorne strane u sporazumima. No, dopušteno je da dobavljač odredi maksimalnu prodajnu cijenu ili preporuči prodajnu cijenu. Određivanje fiksnih ili minimalnih prodajnih cijena u ugovorima o prodaji predstavlja tzv. vertikalno ograničenja sporazuma.

 

8. Jesu li dampinške cijene suprotne propisima o zaštiti tržišnog natjecanja?

Nisu. Problem dampinga uređen je Zakonom o trgovini, te se propisi o tržišnom natjecanju ne bave ovom vrstom cijena. Naime, svaka jeftinija prodaja na tržištu ne znači u isto vrijeme i ograničavanje tržišnog natjecanja. Uz to, sa stajališta zaštite tržišnog natjecanja sličnost sa dampinškim cijenama imaju jedino tzv. predatorske cijene koje su pak po definiciji cijene koje nameću poduzetnici u vladajućem položaju na tržištu, a koje kratkoročno podrazumijevaju gubitke (poduzetnici posluju ispod razine troškova) kako bi eliminirali konkurente, ali dugoročno omogućuju naplaćivanje viših cijena.

 

9. Na koji način Agencija postupa s podacima koji predstavljaju poslovnu tajnu poduzetnika?

Postoji obveza poduzetnika dostavljati Agenciji podatke koji predstavljaju poslovnu tajnu, a sukladno čl. 51. ZZTN-a, predsjednik i članovi Vijeća te zaposlenici Agencije dužni su čuvati poslovnu tajnu, bez obzira na način na koji su je doznali, a obveza čuvanja takve tajne traje i nakon prestanka rada u Agenciji. Pri tome se poslovnom tajnom smatra sve ono što je kao poslovna tajna određeno zakonom ili drugim propisom, općim aktom ili drugim aktom poduzetnika, te sve ono što su poduzetnici posebno označili kao poslovnu, odnosno službenu tajnu.

 

10. Visina tržišnog udjela ili kada postoji obveza prijave koncentracije poduzetnika Agenciji?

Tržišni udjel svakog od poduzetnika koji djeluju na nekom mjerodavnom tržištu izračunava se na temelju njihovih tržišnih udjela u proizvodnji i/ili prodaji mjerodavnog proizvoda na mjerodavnom tržištu u određenom razdoblju, u pravilu godišnje.

Konkretno, tržišni udjel poduzetnika na određenom mjerodavnom tržištu izračunava se na temelju vrijednosti proizvodnje i/ili prodaje (izražene u kunama) i to uvijek bez PDV-a i rabata, ili na temelju obujma odnosno količine proizvodnje i/ili prodaje izražene u broju komada ili drugim primjerenim mjernim jedinicama.

Navedene podatke prikuplja Agencija u vlastitim istraživanjima određenog mjerodavnog tržišta, te u svakom pojedinačnom predmetu koji pokreće, bez obzira odnosi li se to na ocjenu dopuštenosti koncentracije poduzetnika, ocjenu sporazuma poduzetnika ili pak na utvrđivanje zlouporaba vladajućeg položaja poduzetnika. Također, podatke su dužni dostavljati sami poduzetnici u okviru konkretnog predmeta, dok u prikupljanju podataka Agencija surađuje i s Hrvatskom gospodarskom komorom, Carinskom upravom te raznim gospodarskim udruženjima.

 

11. Je li postojanje vladajućeg položaja na mjerodavnom tržištu suprotno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja?

Nije. Samo postojanje vladajućeg položaja nije zabranjeno, zabranjena je zlouporaba tog položaja. Zakon ne definira tržišni udio nekog poduzetnika koji bi se jednoznačno mogao smatrati vladajućim položajem već navodi da se u vladajućem položaju može nalaziti poduzetnik čiji tržišni udjel na mjerodavnom tržištu iznosi više od 40 %. Međutim, poduzetnik se nalazi u vladajućem položaju ako se zbog svoje tržišne snage može ponašati u značajnoj mjeri neovisno od svojih stvarnih ili mogućih konkurenata, potrošača, kupaca ili dobavljača (dakle to se može dogoditi i sa nižim tržišnim udjelom ili pak znatno višim!). Uz to, smatra se da poduzetnik s većom tržišnom snagom koji se nalazi u vladajućem položaju ima veću odgovornost u postupanju prema drugim sudionicima na tržištu. Dakle, u svakom pojedinačnom postupku koji provodi Agencija potrebno je ocijeniti nalazi li se konkretan poduzetnik u vladajućem položaju ili ne, neovisno o njegovom tržišnom udjelu.

Zlouporaba vladajućeg položaja obuhvaća sve oblike ponašanja poduzetnika na tržištu koji svojom tržišnom snagom i tržišnim udjelima značajno ograničavaju tržišno natjecanje, odnosno čije djelovanje ima za cilj ili posljedicu (izvjestan mogući ili stvarni učinak) spriječiti ulazak na tržište novih konkurenata ili onemogućiti postojeće konkurente na tržištu prisiljavajući ih na nedopušten način na povlačenje s tržišta, odnosno zatvaranje određenih tržišta eliminiranjem stvarnih ili potencijalnih konkurenata na njima.

Postoji niz načina na koje poduzetnik koji se na nekom tržištu nalazi u vladajućem položaju može zlouporabiti taj položaj na štetu konkurenata, potrošača i tržišnog natjecanja u cjelini, a samo neki od oblika zlouporabe su: izravno ili neizravno nametanje nepravednih kupovnih ili prodajnih cijena, ograničavanje proizvodnje na štetu potrošača, primjena nejednakih uvjeta na istovrsne poslove s drugim poduzetnicima itd. Od značajnijih odluka, izdvajamo rješenje kojim je Agencija utvrdila gotovo četverogodišnju zlouporabu vladajućeg položaja Hrvatskog društva skladatelja – Zaštita autorskih muzičkih prava (HDS-ZAMP) na tržištu prikupljanja naknada za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo vlastito korištenje.

 

12. Kada primjena popusta u cijenama predstavlja zlouporabu vladajućeg položaja?

Sa stajališta propisa o tržišnom natjecanju primjena popusta u cijenama čija je visina uvjetovana prethodno ostvarenim prometom u određenom, duljem vremenskom razdoblju i obvezom kupca da proizvode nabavlja isključivo od određenog proizvođača ili dobavljača (tzv. popust za vjernost) i popusti koji ovise o količini buduće ostvarene prodaje od strane kupca u određenom, dužem vremenskom razdoblju (tzv. ciljani popust) zabranjeni su jer imaju za posljedicu jačanje vladajućeg položaja proizvođača ili dobavljača time što se kupci radi ostvarivanja popusta vezuju isključivo uz tog proizvođača ili dobavljača, a dovode i do zatvaranja tržišta ulasku potencijalnih konkurenata. Za razliku od toga, tzv. količinski popusti koji se dodjeljuju po pojedinim narudžbama, ukoliko su transparentni, uobičajeni i dopušteni, u pravilu su sukladni propisima o tržišnom natjecanju jer imaju opravdanje u smanjenju troškova proizvodnje ili distribucije, te se javljaju kao rezultat uštede zbog narudžbe veće količine proizvoda ili usluga. 

 

13. Dopuštenost paralelnog uvoza proizvoda putem pasivne prodaje i zaštita prava intelektualnog vlasništva u odnosu na zaštitu tržišnog natjecanja?

ZZTN nema odredbu koja bi izravno uređivala pitanje prava intelektualnog vlasništva. No, u članku 11. ZZTN-a kojim se uređuju uvjeti za skupna izuzeća sporazuma, navode se i sporazumi o transferu tehnologije, licenci i know-howu, a u podzakonskim propisima o pravu tržišnog natjecanja podredno se javljaju pitanja prava intelektualnog vlasništva. Tako se, primjerice, Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o prijenosu tehnologije primjenjuje na ugovore o licenci i druge sporazume koji sadrže prava intelektualnog vlasništva, a koji su izravno povezani s proizvodnjom predmeta ugovora.

Do sukoba između prava tržišnog natjecanja i prava intelektualnog vlasništva dolazi najčešće u primjeni nacionalnih propisa o zaštiti žiga i propisa o pitanjima zaštite tržišnog natjecanja, kod paralelnog uvoza proizvoda zaštićenih žigom. Poduzetnici svoje proizvode zaštićuju žigom te time štite odnosno zatvaraju nacionalni teritorij od uvoza. Naime, sa stajališta tržišnog natjecanja, ugovaranje zabrane aktivne i pasivne prodaje predstavlja teško ograničenje tržišnog natjecanja jer može dovesti do apsolutne teritorijalne zaštite pojedinih distributera. Apsolutna teritorijalna zaštita omogućuje takvom distributeru stvaranje vladajućeg položaja na tržištu i određivanje visokih cijena iznad kompetitivne cijene. Međutim, ukoliko je riječ o paralelnom uvozu proizvoda putem pasivne prodaje na istom zemljopisnom području na kojem već djeluje isključivi distributer za istu vrstu proizvoda, tada je sa stajališta propisa o zaštiti tržišnog natjecanja dopušten paralelni uvoz.

 

14. Što je kartel i zašto je zabranjen?­­­­­­­­­

 Kartel je sporazum između poduzetnika koji su međusobni konkurenti na tržištu. Takav sporazum između poduzetnika koji posluju na istoj razni proizvodnje ili distribucije (zove se i zabranjeni horizontalni sporazum) može biti formalan (primjerice ugovor) ali i tajni dogovor, jedna ugovorena odredba, zajedničko postupanje, čija je svrha isključivanje tržišnog natjecanja između sudionika takvog sporazuma s ciljem da povećanjem cijena ostvare dodatni profit. Članovi kartela ponašaju se dakle kao članovi udruženja s istim ciljevima, a najčešće se dogovaraju o cijenama, dijele tržišta ili si dodjeljuju kupce ili lokacije na kojima će prodavati svoje proizvode ili usluge, dogovaraju rabate, definiraju opseg proizvodnje i čitavu djelatnost kojom se bave, dogovaraju svoje ponašanje i uvjete koje će postaviti u postupcima javne nabave, dijele profit, zatvaraju tržište za nove konkurente ili kombiniraju navedeno. U pravilu su tajni jer su njihovi članovi uglavnom svjesni da svojim ponašanjem osiguravaju svoj opstanak kao grupe, izravno utječu na potrošače, držeći ih daleko od ponude koja bi bila raznolika, različitih cijena i kvalitete. Pravo tržišnog natjecanja smatra iz izvorom najvećih i najdalekosežnijih posljedica na potrošače i ekonomiju u cjelini, zabranjuje ih i za njihove sudionike predviđa najstrože novčane kazne.

Kartel praktično djeluje kao kolektivni monopol koji krajnjim potrošačima onemogućava cjenovni izbor. Istovremeno, takvim se dogovorom uklanjaju tržišni mehanizmi koji bi inače prisiljavali sudionike kartela na troškovno efikasnije poslovanje, na stvaranje kvalitetnijih i cjenovno prihvatljivijih proizvoda itd. Štoviše, ovakav dogovor donosi neopravdanu dobit onim članovima kartela čiji su troškovi ispod troškova najneefikasnijeg među njima. Iz prakse Agencije poznati su primjeri otkrivanja kartela autobusnih prijevoznika, auto-škola, upravitelja stambenih zgrada i novinskih nakladnika.

 

15. Što su vertikalni sporazumi?­­­­­­­­­ Jesu li oni zabranjeni?

Za razliku od kartela (zabranjenih horizontalnih sporazuma) gdje sporazume sklapaju poduzetnici koji djeluju na istoj razini proizvodnje ili distribucije, vertikalni sporazumi između poduzetnika koji ne djeluju na istoj razini proizvodnje ili distribucije, mogu isto tako sadržavati tzv. vertikalna ograničenja odnosno odredbe koje ne mogu biti opravdane sa stajališta propisa o tržišnom natjecanju i koje primjerice ograničavaju poduzetnika kupca da slobodno određuje prodajnu cijenu proizvoda kojima ga opskrbljuje dobavljač. To ne isključuje dopuštenu mogućnost da dobavljač odredi maksimalnu cijenu ili preporuči prodajnu cijenu, pod uvjetom da to nisu  fiksne ili minimalne prodajne cijene, koje bi bile rezultat izvršenog pritiska ili poticaja primjerice od strane dobavljača. Nadalje, dozvoljeno je cijenu za daljnju prodaju (veleprodajnu cijenu) određivati na način da ista ovisi o odobrenom rabatu koji se određuje u odnosu na količinu nabavljene robe. No, pri tome dobavljač ne smije primjenjivati nejednake uvjete na istovrsne poslove s različitim poduzetnicima jer time neke od njih dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurenciju.  Najnoviji primjeri takvih sporazuma iz prakse Agencije su oni iz sektora distribucije i servisiranja motornih vozila, primjerice Šimatić protiv Tomića ili Agencija protiv Adria Lade.  

 

16.  Što je monopol i je li zabranjen?

Monopol je situacija u kojoj na tržištu djeluje samo jedan prodavatelj proizvoda ili usluge. Ono u čemu je njegova snaga je mogućnost da određuje cijene a ne da ih formira prema drugima, pa mu takva pozicija omogućuje da postavi više cijene, manje proizvodi i zarađuje iznad normalne dobiti. Dakle, potrošači mogu biti prisiljeni plaćati više cijene, a razliku žanje monopolist umjesto kupca.

No, takvi su monopoli rijetki, a u žargonu svakodnevice monopol se nesvjesno, uglavnom i pogrešno, izjednačava s pojmom vladajućeg položaja određenog poduzetnika na tržištu. Dakle, kad kažemo monopol ono na što mislimo je, u rječniku tržišnog natjecanja, vladajući položaj. I to bez kriterija koji su definirani propisima i kojima se utvrđuje vladajući položaj odnosno preciznije zlouporaba vladajućeg položaja. Dakle, niti monopol niti vladajući položaj nisu zabranjene kategorije, zabranjena je njihova zlouporaba. Po prilično egzaktnim kriterijima. Zato je i teško i netočno paušalno odlučivati o nečijem vladajućem položaju ili monopolu. Egzaktno dokazivanje vladajućeg položaja obuhvaća prije svega provođenje testa tržišne snage (izvora nabave, financijske snage, položaja na tržištu) koje u nemalom broju slučajeva pokazuje da zastupljenost i od 55 % na tržištu ne mora upućivati na zlouporabu vladajućeg položaja, dok ocjena od 35 % tržišnog udjela može ukazati da je pod lupom netko tko tu snagu može zlouporabiti na svom i povezanim tržištima. Dakle, pažljivo s terminima monopol (jedan) ili pak tržišni lider, pri čemu, ovaj posljednji, ne mora nužno (iako ekonomska analiza može utvrditi suprotno) biti dežurni krivac, nego stvarati čak i pozitivne učinke – ne ukidati, već dapače, poticati tržišno natjecanje, stvarati ekonomije obujma, poticati inovativnost i tako snižavati cijene u interesu i u korist potrošača.   

 

17.  Što su koncentracije i kako se ocjenjuju?

Koncentracija nastaje promjenom kontrole nad poduzetnikom na trajnoj osnovi koja se stječe pripajanjem ili spajanjem dva ili više neovisnih poduzetnika ili dijelova tih poduzetnika, stjecanjem izravne ili neizravne kontrole ili prevladavajućeg utjecaja poduzetnika nad drugim i to stjecanjem većine dionica ili udjela, ili stjecanjem većine prava glasa, ili na drugi način u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima i drugim propisima.

Koncentracije, spajanja, preuzimanja, širenja i jačanja poduzetnika nisu u načelu zabranjena. Dapače, ona mogu imati značajno pozitivne učinke na potrošače. Zabranjena je samo ona koncentracija poduzetnika za koju se prema točno propisanim kriterijima može utvrditi da može značajno narušiti tržišno natjecanje. Poduzetnik je obvezan prijaviti namjeru provedbe koncentracije ako ukupan godišnji prihod svih sudionika koncentracije na svjetskom tržištu, iznosi najmanje jednu milijardu kuna u godini koja je prethodila koncentraciji, odnosno ako ukupan prihod svakog od najmanje dva sudionika koncentracije u Republici Hrvatskoj iznosi najmanje 100.000.000 kuna u godini prije koncentracije. Prilikom ocjene dopuštenosti koncentracije, Agencija će utvrditi njezine učinke na tržišno natjecanje te moguće zapreke pristupu tržištu, a osobito u slučajevima kada se koncentracijom stvara novi ili jača postojeći vladajući položaj sudionika koncentracije.

Konkretno, Agencija ocjenjujući dopuštenost koncentracije utvrđuje prije svega strukturu mjerodavnog tržišta, postojeće i moguće buduće konkurente na mjerodavnom tržištu, strukturu i izbor ponude i potražnje na tržištu te njihove trendove, cijene, rizike, ekonomske, pravne i ostale zapreke pristupu ili izlasku s tržišta, zatim položaj, tržišne udjele te ekonomsku i financijsku snagu poduzetnika na mjerodavnom tržištu, stupanj konkurentnosti sudionika koncentracije, moguće promjene u poslovanju sudionika koncentracije i alternativne izvore nabave za kupce koji nastaju kao posljedica koncentracije, te mjeri učinke koncentracije na druge poduzetnike ili na potrošače, kao što su primjerice kraći putovi distribucije, sniženje troškova transporta ili distribucije, specijalizacija u proizvodnji, tehnološke inovacije, sniženje cijena proizvoda i/ili usluga, i druge prednosti koje izravno proizlaze iz provedbe koncentracije i stvaraju dobrobit za potrošače.

Bitno je reći da se postupak ocjene koncentracije između poduzetnika pokreće isključivo na osnovu prijave njezinih sudionika. Znači, na poduzetnicima je da usvoje pravila ponašanja o prijavi koncentracije u koju ulaze u skladu sa svojim ostvarenim prihodom i promjenom u kontroli, a na Agenciji da ih ocijeni, prikupljajući podatke i objavom javnog poziva na koji se mogu očitovati svi zainteresirani, poduzetnici koji djeluju na tržištima na kojima će koncentracija imati učinke, oni koji djeluju na uzlaznim, silaznim ili susjednim tržištima, strukovne udruge, udruge poslodavaca, udruge za zaštitu potrošača, koji na taj način upućuju na moguće značajne učinke koncentracije na njihovo poslovanje ili na tržišno natjecanje na navedenim tržištima.

U roku od 3 mjeseca od pokretanja postupka ocjene Agencija ocjenjuje koncentraciju dopuštenom, uvjetno dopuštenom – ako se ispune određene mjere i uvjeti u određenim rokovima, ili ju pak ocjenjuje zabranjenom. Kada se radi o koncentracijama, Agencija postupak po službenoj dužnosti pokreće samo ako je koncentracija provedena protivno rješenju Agencije kojim se ona ocjenjuje zabranjenom ili ako je provedena bez podnošenja obvezne prijave namjere koncentracije. U prvom slučaju nalaže ispunjenje određenih mjera kao što su prodaja ili prijenos stečenih dionica ili poslovnih udjela ili  zabrana ili ograničavanje prava glasa, prestanak zajedničkog pothvata ili drugih oblika kontrole i izriče upravno-kaznenu mjeru. U drugom slučaju, ako je provedena, a prethodno nije prijavljena, izriče upravno-kaznenu mjeru. Razumijevanje čitavog opisanog postupanja u slučaju koncentracija ključno je za ocjenjivanje dopuštenosti koncentracija. U ovom području tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja nije „u lovu na preuzimanja“, kontrola koncentracija nije „fishing expedition“, nego je postupanje u skladu s kriterijima i pravilima koja na temelju jasnih parametara Agenciji daju ovlasti da ocjenjuje koncentracije po slovu zakona i ekonomskih, gotovo matematičkih analiza.

 

18.  Primjeri iz prakse Agencije u ocjeni koncentracija ili „O Konzumu i Agrokoru“?

Ponukani stalnim reagiranjima na pojavu koncentracija i komentarima na „monopol“, „monopolno ponašanje“, „širenje“, „neograničeno jačanje“ pojedinih poduzetnika na hrvatskom tržištu, primjerice Konzuma d.d. Zagreb (koncerna Agrokor), ili na odluku Agencije o izboru kupca u odluci o uvjetnoj dopuštenoj koncentraciji MOL/INA, ovdje dajemo prikaz aktivnosti u ta dva medijski najeksponiranija slučaja, prije svega u cilju pojašnjavanja i razumijevanja rada Agencije, pravila o koncentracijama i funkcioniranju tržišta u uvjetima tržišne ekonomije.

Tako je primjerice, Konzumova priča započela još 2005. kada je Agencija ocijenila uvjetno dopuštenom koncentraciju odnosno kupnju PIK Vrbovca d.d. od stane Agrokora d.d. u svjetlu mogućih negativnih učinaka na tržišno natjecanje, ali i teškoća u kojima se tada nalazio PIK Vrbovec kojemu je preuzimanje od stane jednog od najvećih hrvatskih poduzetnika značilo dugoročni nastavak poslovanja i očuvanje proizvodnje. Posljedice uzimanja u obzir upravo ovih zadnje navedenih razloga, vidljivi su danas, pet godina kasnije, kada se PIK Vrbovec uspješno ističe na tržištu, očuvanog i poboljšanog brenda, na tržištu trgovine na malo mješovitom robom i trgovine na veliko svježim mesom i prerađevinama. U tom je trenutku, uzimajući u obzir situaciju na tržištu, Agencija naložila Agrokoru da proda, raskine ugovor o zakupu, prenese na drugog ili prenamijeni nekoliko maloprodajnih prodavaonica na području zagrebačke i varaždinske županije u kojima je tada držao tržišni udjel od 40 %. Uz to, Agrokor je Agencija obvezala da u slijedeće tri godine u maloprodaji i veleprodaji osigura ponudu svježeg mesa i prerađevina i drugih poduzetnika koji su konkurenti PIK Vrbovca i drugih poduzetnika u sastavu Agrokora (i to uz zadržavanje najmanje 25 % ponude prerađevina i 20 % svježeg mesa). Treće, godinu dana od preuzimanja i Konzum i PIK Vrbovec morali su održati na snazi ugovore koje su prije nastanka koncentracije sklopili s kupcima u veleprodaji svježeg mesa i prerađevina.

Za razliku od koncentracije Agrokora i PIK Vrbovca, Agencija je koncentraciju poduzetnika Agrokor d.d. i Belje d.d. ocijenila dopuštenom, uzimajući u obzir da kada se radi o stjecanju ili preuzimanju poduzetnika u teškoćama, kao što je Belje, spomenuta koncentracija neće prouzročiti negativne tržišne učinke koji bi bili štetniji od onih koji bi nastali izlaskom poduzetnika Belje s tržišta, s obzirom na njegove negativne rezultate poslovanja. Pored toga, iako je ovom koncentracijom došlo do neminovnog jačanja tržišnog položaja Agrokora na području trgovine na malo i trgovine na veliko svježim mesom i mesnim prerađevinama, Agrokor na tim tržištima nije ostvarivao udjel iznad 40%.

2007. pripajanjem Tiska d.d. koncernu Agrokor d.d. nastala je koncentracija koja je na sličan način, poštujući pravila o tržišnom natjecanju, mogla biti uvjetno dopuštena uz ispunjenje određenih mjera od strane oba poduzetnika. Učinak portfelja kao mogućnost utjecaja Agrokor koncerna na izbor kupaca, time što ih privlači širokom ponudom svojih proizvoda, te mogućnošću kupnje na jednom mjestu, što njegovi konkurenti nisu u mogućnosti ponuditi, i opasnost od izlaska konkurenata s tržišta, što se u konačnici može negativno odraziti na potrošače budući da im se smanjuje izbor dobavljača, morao je biti otklonjen. Isto tako trebalo je eliminirati i mogućnost Agrokor koncerna da profitabilno povisi cijene na štetu potrošača, ili da pak značajno utječe na dobavljače proizvoda koje nudi u svojim veleprodajnim i maloprodajnim centrima. Agrokoru je stoga zabranjeno kroz slijedeće tri godine izvršiti prenamjenu Tiska u prodavaonice na malo mješovitom robom. Dalje, Tisak je u naredne dvije godine na svojim prodajnim mjestima u ponudi morao imati najmanje 25 % zamjenskih proizvoda (supstituta) za proizvode čiji su dobavljači Agrokor i s njime povezani poduzetnici. Također, Tisak je u slijedećoj godini morao održavati na snazi sve sporazume koje je sklopio s dotadašnjim dobavljačima svih vrsta proizvoda radi prodaje u maloprodaji i veleprodaji pod uvjetima poslovanja (primjerice rokovi i uvjeti plaćanja) koji su u bitnome morali biti jednaki ili povoljniji od dotadašnjih. Agencija je tada također zabranila Agrokoru na prodajnim mjestima Tiska prodavati proizvode privatnih robnih marki poduzetnika Konzum d.d. (primjerice, proizvode privatne robne marke „K plus“, „Rial“ ili kasnije stvorene nove privatne robne marke tog poduzetnika, uključujući i eventualno stvaranje zasebnih privatnih robnih marki Tiska). Radi osiguranja transparentnosti ostvarivanja mjera za otklanjanje negativnih učinaka koncentracije na tržišno natjecanje, Agrokor je morao imenovati nezavisnog poduzetnika (revizora), uz prethodnu suglasnost Agencije o njegovu odabiru, koji je u slijedeće tri godine obavljao poslove praćenja provedbe navedenih mjera za otklanjanje negativnih učinaka predmetne koncentracije. Poduzetnici Agrokor d.d. i Tisak d.d. postupili su u cijelosti u skladu s nalozima iz rješenja Agencije.

Još je jedna vijest 2007. godine odjeknula prilično bučno u medijima: preuzimanje Dukata od strane Lactalisa. Agencija je uz najavljeno preuzimanje Dukata od strane Lactalisa te uz najavu raskida poslovne suradnje Agrokora s Dukatom, istaknula sljedeće:
„Budući da sukladno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za prijavu koncentracije, odnosno  ukoliko Lactalis nije u 2006. godini na hrvatskom tržištu ostvario ukupan prihod od najmanje 100 milijuna kuna, isti nije u obvezi spomenuto preuzimanje Dukata prijaviti na ocjenu Agenciji. Drugim riječima, u tom slučaju riječ je o dopuštenoj koncentraciji“.


No, najavljeni poslovni potez koncerna Agrokor o prekidu poslovne suradnje s Dukatom samo zbog promijenjene vlasničke strukture Dukata, Agencija je ocijenila radikalnim i neprimjerenim. Naime, iako svaki poduzetnik, pa i onaj koji se zbog svoje tržišne snage nalazi u vladajućem položaju na tržištu, može poduzimati razumne korake radi zaštite svojih poslovnih interesa, ti postupci moraju biti objektivno opravdani i razmjerni novonastalim okolnostima na konkretnom tržištu. Međutim, ako je odbijanje poslovne suradnje Agrokora, samo reakcija na promjenu vlasnika Dukata, odnosno manifestacija njegove tržišne snage kao kupca Dukatovih proizvoda, to bi nesporno imalo značajne negativne učinke, kako na sam Dukat i njegove dobavljače (kooperante i proizvođače mlijeka), tako i na krajnje potrošače, odnosno kupce tih proizvoda. U takovom slučaju bila bi riječ o zlouporabi vladajućeg položaja od strane Agrokora. U svom je tadašnjem priopćenju Agencija poručila: „Ukoliko Agrokor u najkraćem mogućem roku ne povuče odluku o raskidu ugovora o poslovnoj suradnji, odnosno ako Agenciji bez odgode ne dostavi konkretne i objektivne razloge za prekid poslovne suradnje s Dukatom, Agencija će protiv njega pokrenuti postupak utvrđivanja zlouporabe vladajućeg položaja“. Poslovna suradnja s Dukatom obnovljena je na obostrano zadovoljstvo koncerna, ali i dobavljača i potrošača.

2008. godine Agencija je ocjenjivala koncentraciju poduzetnika Konzum d.d., sa sjedištem u Zagrebu i Lokica d.o.o., sa sjedištem u Drnišu. Na temelju provedenih ekonomskih analiza Agencija je utvrdila da bi provedba te koncentracije mogla imati značajne negativne učinke na tržišno natjecanje na tržištu trgovine na malo mješovitom robom, pretežno hranom, pićima i higijenskim proizvodima za domaćinstvo. Ti su negativni učinci naročito bili mogući na teritoriju Šibensko-kninske županije, osobito u odnosu na području Šibenika, Vodica i Murtera. Isto tako, utvrđeno je da su mogući i negativni učinci na tržištu trgovine na veliko mješovitom robom na teritoriju Republike Hrvatske.

Koncentracija je ocijenjena uvjetno dopuštenom budući da je na temelju analiza utvrđeno da strukturne mjere otuđenja pojedinih prodavaonica mogu ponovno uspostaviti fer tržišno natjecanje. Tako je Konzum morao u roku od godine dana otuđiti 4 od 7 prodajnih mjesta koje je stekao u Šibeniku, 2 od 4 prodajna mjesta u Vodicama, te u Murteru jedno od tri stečena prodajna mjesta.  Agencija je precizirala o kojim se točno prodajnim mjestima radi. Namjerno se nije se diralo u strukturu tržišta tzv. malih prodavaonica iako je tržišni udjel Konzuma na tom tržištu relativno visok i kreće se na razini između 40 % i 50 %. Ovo iz razloga što je Agencija utvrdila da u tom segmentu postoji značajni i brzorastući pritisak konkurencije, osobito poduzetnika Djelo d.o.o., koji je u veoma kratkom vremenu osvojio tržišni udjel od 35 % do 45 %. Stoga su mjere za otuđenje bile usmjerene na samoposluživanja, čime bi se tržišni udjel Konzuma smanjio za više od 20 %, te bi iznosio između 45% i 55 %. U odnosu na  supermarkete, tržišni udjel Konzuma smanjio bi se ispod 40 %. Značajno je spomenuti da je i na tom tržištu postojao značajan pritisak konkurencije, osobito poduzetnika Plodine d.d. i Lidl d.o.o.k.d. U konačnici, utvrđenim se strukturnim mjerama ukupni tržišni udjel Konzuma na području Šibensko–kninske županije s više od 50 % smanjio na oko 40 % tržišnog udjela.

Agencija je morala zaštititi i interese dobavljača svih vrsta proizvoda radi prodaje u maloprodaji i veleprodaji. Riječ je o dobavljačima s kojima je prije provedbe koncentracije poslovala Lokica d.o.o. Stoga je Agencija naložila Konzumu da poduzetnik Lokica d.o.o, kao poduzetnik pod njegovom kontrolom, tijekom sljedeće 2 godine mora održati na snazi sve sporazume koje je Lokica d.o.o odnosno Jolly JBS d.o.o., pravni prednik Lokice u trgovini na veliko o malo mješovitom robom, do trenutka provedbe koncentracije sklopio s dosadašnjim dobavljačima svih vrsta proizvoda radi prodaje u maloprodaji i veleprodaji.

U 2009. godini od Agencije je Konzum zatražio izmjenu odluke o uvjetno dopuštenoj koncentraciji u dijelu koji se odnosi na ispunjenje mjera i rokova. Budući da je Konzum Agenciji dostavio dokumentaciju iz koje je bilo razvidno da iz objektivnih razloga nije u mogućnosti otuđiti 4 maloprodajna mjesta naložena rješenjem Agencije, novim rješenjem Agencija je prihvatila kao zamjensku mjeru prodaju jednog maloprodajnog mjesta mješovitom robom te mu je istovremeno naložila prodaju još jednog zamjenskog maloprodajnog mjesta na području Vodica. Konzum je Agenciji je dostavio dokaz o ispunjenju svih strukturnih mjera u cijelosti.

Zbog nepodnošenja prijave koncentracije Agrokor d.d. Zagreb/UNEX MPG d.o.o. Zagreb, iako je sama koncentracija ocijenjena dopuštenom, Agencija je podnijela optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Zagrebu. 16. siječnja 2009., nakon podnesene tužbe nezadovoljne stane Upravnom sudu Republike Hrvatske, isti je odlučio kazniti i Agrokor i odgovornu osobu (g. Todorića) sukladno odredbama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

U prosincu 2009. Agencija je ocijenila dopuštenom koncentraciju između povezanih društava iz koncerna AGROKOR te koncerna MLINAR (dijela društava). I prije okončanja postupka ocjene dopuštenosti koncentracije Agrokor/Mlinar, društvo Agrokor samoinicijativno je smanjilo opseg prijavljene koncentracije. Naime, nakon što je dijelove koncerna Mlinar prenio na svoja društva (Žitnjak na Konzum, a Moslavku i Tvornicu stočne hrane Popovača na Belje), Agrokor je svoje udjele u društvu Mlinar prodao PEKARI KRUNA d.o.o. iz Osijeka. Kako je na taj način smanjio svoj tržišni udjel u maloprodaji u nespecijaliziranim prodavaonicama, značajno su se promijenile činjenice i okolnosti vezane uz prvobitnu prijavu. Kako je bila riječ o potpuno otvorenom i dinamičnom tržištu, bez zapreka pristupu tržištu novim konkurentima, povećanje tržišnog udjela Konzuma nije moglo imati značajan negativan učinak na tržišno natjecanje na tržištu maloprodaje u Zagrebu koje obilježava snažna konkurencija između velikog broja poduzetnika. To potvrđuju podaci o 48 velikih trgovaca i oko 870 malih trgovca i obrtnika u Gradu Zagrebu u 2008. godini. Pri ocjeni koncentracije uzeta je u obzir i činjenica da je Konzum najavio ulaganja u modernizaciju i uvođenje novih tehnologija u preuzete prodavaonice, kao i činjenica da taj poduzetnik, za razliku od većine konkurenata, održava mrežu manjih formata prodavaonica, tzv. „prodavaonica u susjedstvu“. Takva politika svakako je u interesu manje mobilnih potrošača, primjerice starijih osoba, slabije pokretnih osoba i osoba koje nemaju vlastiti prijevoz. 

 

19.  Je li Konzum u vladajućem položaju?

Konzum ostvaruje oko 30 % udjela na hrvatskom tržištu, u Zagrebu oko 40 %– 45 %. Istraživanje mjerodavnog tržišta trgovine na malo i veliko mješovitom robom, pretežno hranom, pićima i higijenskim proizvodima za domaćinstvo u Republici Hrvatskoj u 2009. temelji se na uzorku od 54 poduzetnika. U istraživanje nisu bili uključeni trgovci koji sukladno Zakonu o obrtu obavljaju djelatnost trgovine na malo i mali poduzetnici-trgovci. Ovo napominjemo stoga što bi u tom slučaju tržišni udjel svih poduzetnika iz uzorka, pa tako i tržišni udjeli Konzuma, bili i manji.

Nesporno je da je Konzum u 2009. godini, promatrajući RH, imao najveći tržišni udjel u isključivo segmentu trgovina malog formata (male prodavaonice do 100m2, samoposluge do 400m2 prodajne površine) i to [60-65] posto prema kriteriju ostvarenog prihoda (bez PDV-a), [45-50] posto prema kriteriju površine prodajnog prostora, te [35-40] posto prema broju prodajnih mjesta.

No, u segmentu hipermarketa (više od 2500 m2 prodajne površine) Konzum je imao tržišni udjel od [20-25] posto prema kriteriju ostvarenog prihoda (bez PDV-a), odnosno [10-15] posto prema kriteriju površine prodajnog prostora, te [10-15] posto prema broju prodajnih mjesta.

U vremenskom razdoblju od 2006. do 2009. tržišni udjel Konzuma u Republici Hrvatskoj iznosio je u sve četiri promatrane godine [25-30] posto. No, potrebno je istaći da su u sve četiri promatrane godine značajan rast ostvarile Plodine, Lidl i Kaufland (članice Schwarz Grupe, koncerna europske veličine), Spar te Dinova-Diona. Zabilježen je i porast broja svih vrsta maloprodajnih mjesta u 2009. godini u odnosu na 2008. godinu, kao i ukupna neto prodajna površina svih trgovaca. Ovi podaci posebno upućuju na zaključak da je tržište maloprodaje otvoreno za tržišno natjecanje i ulazak novih konkurenata i vrlo dinamično. Konkurenti koji ulaze u Hrvatsku, a sjedište im je izvan RH i članovi su stranih koncerna isto tako nalaze svoje mjesto na tržištu, usprkos tržišnoj snazi Konzuma. Ovdje značajnu ulogu ima i Metro čiji se promet ne registrira u maloprodaji premda je de facto prisutan i na tom tržištu. Što se tiče domaćih trgovaca, Plodine d.d. su na hrvatskom tržištu bilježile rast od više od 100% odnosno dvostruki prihod u maloprodaji hranom, pićima i higijenskim proizvodima za domaćinstvo od 2006. do 2009. i to organskim rastom, a ne akvizicijama svojih konkurenata. Također, i Diona Dinova d.o.o., koja je po broju malih prodavaonica i supermarketa kao i po ostvarenom prihodu u maloprodaji [10-15posto] odmah iza Konzuma na području Zagreba, zabilježila je značajan rast prihoda u maloprodaji.

Na području Grada Zagreba, Konzum je u 2006. i 2007. godini prema ostvarenom prihodu (bez PDV-a) imao tržišni udjel od [35-40] posto, dok je u 2008. i 2009. godini zabilježen udio od [40-45] posto, promatrajući sva četiri tipa prodajnih mjesta. No, istovremeno i drugi konkurenti bilježe porast prihoda, odnosno tržišnog udjela, primjerice Diona-Dinova koja je u 2006. imala tržišni udjel u Gradu Zagrebu od [5-10] posto, dok je u 2009. povećan na [10-15] posto.

Zbog njihove posebne važnosti za potrošače, ovdje je potrebno istaknuti prodavaonice manjeg formata, popularne „prodavaonice iza ugla“. Tako je na području Grada Zagreba u 2009. godini broj maloprodajnih mjesta mješovitom robom malih formata smanjen za 239 u odnosu na 2008. godinu. Mali formati prodavaonica nisu rentabilni, oni ne mogu konkurirati velikim formatima prodavaonica kojima se potrošači sve više okreću. To se odnosi prije svega na obrtnike koji imaju samo jedno prodajno mjesto. Međutim, održavanje i unaprjeđivanje malih formata prodavaonica u interesu je potrošača, posebice slabije mobilnih. U tom kontekstu značajan je podatak da Konzum, za razliku od većeg broja njegovih konkurenata, koji ili uopće nemaju prodavaonice malih formata ili ne povećavaju njihov broj, efikasno posluje i u tom segmentu trgovine na malo, što nesumnjivo predstavlja značajnu korist za potrošače.

 

20.   Što radi Agencija ako utvrdi zlouporabu vladajućeg položaja?  

Primjerice, Agencija je utvrdila zlouporabu vladajućeg položaja poduzetnika Tisak d.d. i Distri-Press d.o.o. počevši od 2. ožujka 2005. na mjerodavnom tržištu trgovine opće-informativnim dnevnicima na veliko na teritoriju Republike Hrvatske. Zlouporaba se odnosila na distribuciju opće-informativnog dnevnika poduzetnika Media-Ideja d.o.o., Zagreb, „24 sata“. Postupak je u ovom predmetu pokrenut temeljem zahtjeva poduzetnika Media-Ideja d.o.o.

Agencija je u postupku utvrdila da su poduzetnici Tisak i Distri-Press nakladniku dnevnika „24 sata“, kojeg je cijena u maloprodaji 3 kune, cijenu usluge distribucije zaračunavali na način da su pored jedinstvene naknade utvrđene općim uvjetima poslovanja tih distributera, zaračunavali i naknadu koja je ovisna o ukupno distribuiranim primjercima tog dnevnika, uzimajući pritom u obzir i remitendu. Međutim, svim ostalim nakladnicima, kojih je cijena novina u maloprodaji bila 6 kuna, Tisak i Distri-Press zaračunavali su samo jedinstvenu naknadu, ne uzimajući u obzir i remitendu. Na taj su način dva najveća hrvatska distributera tiska, a ujedno jedina dva distributera koji distribuciju obavljaju na nacionalnoj razini, primjenjivali nejednake uvjete na istovrsne poslove s različitim poduzetnicima. Takvim postupanjem poduzetnika Media-Ideja doveli su u neravnopravan položaj u odnosu na njegove konkurente na povezanom tržištu naklade opće-informativnih dnevnika. Agencija je navedenim rješenjem utvrdila zlouporabu zajedničkog vladajućeg položaja navedenih poduzetnika, te zabranila poduzetnicima Tisak i Distri-Press svako buduće slično postupanje, odnosno naložila da donesu nove opće uvjete poslovanja kojima će se cijena usluga distribucije opće-informativnih dnevnika odrediti na jasan, transparentan i nediskriminirajući način, odnosno tako da cijena distribucije ne ovisi o prodajnoj cijeni dnevnika koje ti poduzetnici distribuiraju. Rok za izvršenje toga naloga i izvještavanje Agencije o učinjenom bio je tri mjeseca.     

Tisak i Distri press su u cijelosti i u roku postupili po nalogu Agencije, odnosno donijeli su nove opće uvjete poslovanja koji nisu u suprotnosti s propisima o zaštiti tržišnog natjecanja. Stupanjem na snagu novih Općih uvjeta poslovanja prestala je i zlouporaba njihovog vladajućeg položaja koja je trajala dvije godine.

No, iako je rješenje Agencije potvrdio Upravni sud Republike Hrvatske, Tisak i Distri press podnijeli su tužbu i Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Postupak je u tijeku.

 

21.  Ocjena koncentracije MOL/INA i izbor prihvatljivog kupca? Zašto ne Tifon?

Poduzetnik MOL, koji je od listopada 2008. najveći dioničar INE s 47,155 % dionica, je 30. siječnja 2009. godine, sklapanjem Prve izmjene i dopune Ugovora o međusobnim odnosima dioničara koji se odnosi na INA-Industriju nafte d.d. između MOL-a i Republike Hrvatske stekao kontrolu ili prevladavajući utjecaj nad INOM. Time je, u smislu propisa o tržišnom natjecanju nastala koncentracija, budući da je uz ispunjenje osnovnih uvjeta iz ZZTN-a ugovorom MOL stekao pravo imenovanja većine članova nadzornog odbora, kontrolu nad financijama kao ključnim pitanjem poslovanja, konsolidirao je INU u svoja financijska izvješća te preuzeo kontrolu nad dnevnim poslovanjem INE.

Premda je MOL već 2003. godine kroz stjecanje 25% + jedne dionice od izdanog dioničkog kapitala INE ušao u njenu vlasničku strukturu, tada nije došlo do promjene u kontroli nad INOM, pa na temelju tada važećeg ZZTN-a („Narodne novine“, broj 48/95, 52/97 i 89/98), nije bila riječ o koncentraciji poduzetnika, jer nisu bili ispunjeni uvjeti propisani navedenim zakonom.

Temeljem provedene ekonomske i pravne analize tijekom postupka ocjene koncentracije MOL/INA u 2009. godini, Agencija je utvrdila kako njenom provedbom, tržišni udjel MOLA, koji je na mjerodavnom tržištu trgovine na malo naftnim derivatima do tada djelovao preko povezanog poduzetnika Tifon, raste na više od 60% te se na taj način stvara novi vladajući položaj MOLA na tržištu trgovine na malo naftnim derivatima na teritoriju Republike Hrvatske. S obzirom na strukturu i uvjete na mjerodavnom tržištu te činjenicu da prvi sljedeći konkurent ostvaruje udjel na tržištu više od 7 puta manji od MOLA, Agencija je utvrdila tržište trgovine na malo naftnim derivatima sporno sa stajališta propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.

Budući da je provedba koncentracije mogla imati značajne negativne učinke na tržišno natjecanje na navedenom mjerodavnom tržištu, a posljedično i na interese potrošača, Agencija je predmetnu koncentraciju ocijenila uvjetno dopuštenom, odnosno u cilju otklanjanja značajnih negativnih učinaka koncentracije na tržišno natjecanje, utvrđene su strukturne mjere i mjere praćenja poslovanja, koje sudionici koncentracije moraju ispuniti.

Prije donošenja odluke na Internet stranici Agencije objavljen je javni poziv za davanje mišljenja na ovu koncentraciju na koji su se u roku od 14 dana mogla dostaviti očitovanja i primjedbe na stjecanje prevladavajućeg utjecaja MOLA nad INOM. U spomenutom roku nije zaprimljeno niti jedno mišljenje, bilo konkurencije, bilo građana ili ostalih zainteresiranih.

Budući da nije mogla prihvatiti prijedlog MOLA da on sam, nakon što mu se odobri koncentracija, odabere benzinske postaje koje će otuđiti (neprihvatljivost ove ponude počiva prije svega na povećanju rizika od poremećaja u opskrbi kupaca i potrošača te vjerojatnom nedostatku bilo kakvog interesa ponuđača – značajnih konkurenata za izabrane postaje), Agencija je rješenjem od 9. lipnja 2009. naložila sudionicima koncentracije:

 

  • prodaju poduzetnika Crobenz d.d., povezanog poduzetnika INE, s njegovom imovinom, pravima i obvezama, te uključivo s preuzimanjem zaposlenika, u mjeri koja tom poduzetniku jamči održivo tržišno poslovanje kao samostalnog gospodarskog subjekta, u roku od 9 mjeseci. Uvjeti koje je kupac u tom smislu morao zadovoljiti su posjedovanje dovoljno financijskih sredstava i odgovarajućeg stručnog znanja za održavanje postojeće djelatnosti Crobenza d.d. te nepostojanje značajne kapitalne ili personalne povezanosti sa sudionicima koncentracije MOL-INA i njihovim povezanim poduzetnicima;
  • zabranu ponovne kupnje Crobenza d.d. u roku od 5 godina od dana dostave rješenja;
  • dostavu prijedloga povjerenika – fizičke ili pravne osobe, koja, uz prethodno odobrenje Agencije, bez ikakvog utjecaja od strane sudionika koncentracije i njihovih povezanih poduzetnika, obavlja poslove praćenja izvršenja mjera i uvjeta iz rješenja Agencije. Agencija je rješenjem utvrdila, da ukoliko sudionici koncentracije ne izvrše prodaju Crobenza d.d. u rješenjem utvrđenom roku, prodaju izvršava povjerenik;
  • zabranu da u razdoblju do prodaje Crobenza d.d. prenese prava i obveze iz ugovora kojima je uređena trgovina naftnim derivatima na veliko i na malo, koje je do 9. lipnja 2009. Crobenz d.d. sklopio s trećima, na sudionike koncentracije i njihove povezane poduzetnike. Uz to, naloženo je i da se Crobenzu d.d. omoguće uvjeti opskrbe naftnim derivatima i skladištenja naftnih derivata, sukladno uvjetima važećima u trenutku donošenja rješenja;
  • zabranu otvaranja novih benzinskih postaja, kupnju, uzimanje u zakup ili podzakup, sklapanje ugovora o podkoncesiji ili sličnih ugovora na novim dionicama koje će biti izgrađene na postojećim autocestama na teritoriju Republike Hrvatske, te na novim autocestama na istom smjeru pojedine autoceste, u slučaju ako su benzinske postaje smještene na udaljenosti manjoj od 30 kilometara.

 

U cilju izvršenja naloga iz rješenja, MOL je Agenciji za kupca Crobenza d.d. predložio  Croatian Petrol Stations, kojeg je Agencija, temeljem mišljenja povjerenika te dostavljene dokumentacije, odbila iz razloga što ne odgovara uvjetima za kupca određenim rješenjem -  nema zaposlenika, ne obavlja djelatnost trgovine naftnim derivatima a njegovo se financijsko stanje nije moglo sa sigurnošću utvrditi.

Stoga je donesena odluka da, u skladu s rješenjem, povjerenik izvrši prodaju Crobenza d.d. u roku od tri mjeseca, počevši od 21. travnja 2010.

Povjerenik je Agenciji, u utvrđenom roku, a nakon objavljenog oglasa o prodaji Crobenza u tiskanim medijima, pregleda i ocjene obvezujućih ponuda te provedenih pregovora, dostavio izvješće i prijedlog za prodaju Crobenza d.d. poduzetniku Lukoil Croatia d.o.o., budući da isti predstavlja kupca koji odgovara uvjetima za kupca iz rješenja od 9. lipnja 2009.

Agenciji je 21. srpnja 2010. dostavljen na odobrenje Ugovor o kupoprodaji 100 % udjela Crobenza, sklopljen između INE i Lukoila Croatia d.o.o. te stručno mišljenje povjerenika o kupcu i ugovoru, te je Vijeće prihvatilo i odobrilo izbor kupca, čime je ispunjen nalog iz rješenja od 9. lipnja 2009. Na kraju, treba istaći da mjere na koje se obvezuje koncentracija poduzetnika nikako nisu u funkciji kazne nego u funkciji jačanja kompetitivne strukture tržišta na kojemu tradicionalno dominira INA s tržišnim udjelom koji premašuje 50 % te posebno u svrhu ostvarivanja koristi za potrošače.

Zašto ne Tifon? U interesu potrošača. Odlučujući je ovdje bio interes potrošača. S obzirom na sličan tržišni udio i nepostojanje konkurencije u cijeni, budući da se cijene naftnih derivata ne formiraju slobodno na tržištu već primjenom ‘formule’ iz Pravilnika o utvrđivanju cijena naftnih derivata, za odabir bio je ključan učinak na potrošače. Dolaskom Tifona u Hrvatsku podignuti su standardi, i u kvaliteti goriva, i u pružanju usluga prodaje. Pozitivni učinci ostvareni ulaskom kvalitetnog igrača na ovo tržište u smislu uređenja postaja i know-howa nisu se mogli zanemariti u izvršavanju obveze prodaje dijela biznisa iz planirane koncentracije. Isto kao i argumenti koje je u postupku ocjene ove koncentracije iznio MOL – kako će postojeći standard kvalitete Tifona biti okosnica za transformaciju ININE mreže.

 

22.  Regulira li Agencija odnose s dobavljačima odnosno uvjete plaćanja?

Ne. Osim Zakona o obveznim odnosima ne regulira ga niti jedan poseban propis, niti regulator. Trend u ispunjavanju obveze pravovremenog plaćanja u poslovnim transakcijama (naročito dobavljača) u Europskoj uniji ukazuje na sve veću potrebu reguliranja ovih odnosa. Sve u cilju nesmetanog odvijanja poslovanja, naročito malih i srednjih poduzetnika, posebno u uvjetima krize i u namjeri jačanja kulture poslovanja u ovom dijelu poduzetničkih odnosa. Iako je Direktiva 2000/35/EZ

o borbi protiv kašnjenja u poslovnim transakcijama na u EU na snazi od 2000., zbog potrebe za uvođenjem još više reda i zaštitu prava EU Parlament usvojio je 20. listopada 2010. novu Direktivu o borbi protiv kašnjenja u poslovnim transakcijama kojom se uvode stroga pravila u odnosu na međusobna plaćanja u svim vrstama poslovnih transakcija, bilo da se radi o onima u privatnom sektoru ili onima između privatnog i javnog sektora.

U međusobnim plaćanjima u privatnom sektoru uvodi se rok od 30 dana, a najduže 60 dana. Iznimno, ako obje ugovorne strane izričito na to pristanu, taj rok može se produljiti, ali samo u slučaju da se time ne postupa izrazito na štetu vjerovnika.

Još se stroža pravila uvode za plaćanja između privatnog i javnog sektora. Naime, tada rok plaćanja ne može biti duži od 30 dana. Izuzetak, odnosno rok od 60 dana, predviđen je u slučaju plaćanja za isporuku robe i usluga koje se pružaju zdravstvenim ustanovama, te iznimno ako postoji izričita suglasnost ugovornih strana ili ako to opravdava specifična priroda posla odnosno ugovora.

Nova direktiva uvodi i obvezu plaćanja od minimalno 40 Eura za naknadu troškova i redovnu kamatu koja se uvećava za najmanje 8% za kašnjenje u plaćanju te se državama članicama daje mogućnost da odrede i više fiksne iznose odnosno kamate za neplaćanje na vrijeme. 

Direktiva naglašava potrebu zaštite svih, a osobito malih i srednjih poduzetnika od kašnjenja u plaćanju te stoga daje mogućnost udrugama odnosno organizacijama koje su njihovi službeni predstavnici da ih zastupaju pred sudovima kada se radi o slučajevima nepravednih ugovornih odredbi ili prakse. Na državama članicama je da ovu mogućnost provedu i u praksi.

Na razini EU već se duži niz godina pokušavaju riješiti problemi koje poduzetnicima, osobito malim i srednjim, uzrokuju kašnjenja u plaćanju odnosno nastoji se uskladiti zakonodavstvo i pristup država članica u odnosu na problem neredovitih plaćanja, plaćanja izvan ugovorenih rokova kao i naknade štete i prisilne naplate u slučaju odbijanja plaćanja.

Formalno, Uredbu još treba usvojiti Europsko vijeće, te se očekuje da će ona stupiti na snagu 1. studenoga 2011. Nakon toga, državama članicama dan je rok od dvije godine da odredbe ove direktive uključe u svoje nacionalno zakonodavstvo.

 

DRŽAVNE POTPORE

 

1. Tko može biti davatelj državne potpore, a tko korisnik?

 Davatelj državne potpore je Republika Hrvatska putem ovlaštenih pravnih osoba i središnjih tijela državne uprave, jedinica lokalne samouprave, jedinica lokalne (regionalne) samouprave te svaka pravna osoba koja dodjeljuje ili upravlja državnim potporama u smislu Zakona o državnim potporama. Korisnikom državne potpore mogu biti fizičke i pravne osobe, koje obavljajući gospodarsku djelatnost, sudjeluju u prometu robe i usluga, a koriste neki od oblika državnih potpora.

 

2. Koja je uloga Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja u sustavu državnih potpora?

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, odobrava i nadzire provedbu državnih potpora te nalaže povrat potpora koje su dane ili korištene protivno propisima.

 

3. Na koje se sve načine može dodijeliti državna potpora? Koja je razlika između pojedinačne državne potpore i programa državne potpore?

 U okviru raznih kategorija državnih potpora, ista se može dodijeliti putem različitih instrumenata državnih potpora, koje možemo podijeliti u četiri osnovne skupine:

a) subvencije i porezna izuzeća,

b) udjele u temeljnom kapitalu,

c) povoljnije zajmove od tržišnih i porezni dug, te

d) jamstva.

Program državne potpore podrazumijeva akt temeljem kojeg se, bez potrebe za dodatnim mjerama, unaprijed neodređenim korisnicima dodjeljuju pojedinačne državne potpore i akt temeljem kojeg se državna potpora koja unaprijed nije vezana uz poseban projekt dodjeljuje jednom ili više korisnika državne potpore na neodređeno vrijeme i/ili u neodređenom iznosu.

Pojedinačnom se pak državnom potporom smatra ona državna potpora koja nije dodijeljena temeljem programa državne potpore, već se isključivo odnosi na određenog korisnika.

 

4. Za koje se namjene može dodijeliti državna potpora za male i srednje poduzetnike?

Državna potpora za male i srednje poduzetnike može se dodijeliti za ulaganja u materijalnu i nematerijalnu imovinu, otvaranje novih radnih mjesta povezana s ulaganjem, za savjetodavne usluge te za prvo sudjelovanje na sajmovima i izložbama.

 

5. Za koje namjene i kome se ne mogu dodijeliti državne potpore male vrijednosti?

 Državna potpora male vrijednosti može se dodijeliti za sve namjene, osim za:

-   aktivnosti koje su vezane uz izvoz prema trećim zemljama ili državama članicama, odnosno za djelatnosti koje su u izravnoj vezi s izvezenim količinama, uspostavom i funkcioniranjem distribucijske mreže ili za druge tekuće troškove koje su vezani za izvoz,

-   de minimis potpora ne može biti dodijeljena ako je uvjetovana korištenjem domaćih u odnosu na uvezne proizvode,

-   ne može se dodijeliti za nabavu vozila za cestovni prijevoz tereta koja se dodjeljuje poduzetnicima koji obavljaju cestovni prijevoz za najamninu ili naknadu, te

-   poduzetniku u teškoćama.

 

6. Tko vodi evidenciju o dodijeljenim državnim potporama male vrijednosti? Postoji li središnje tijelo i registar takvih potpora? 

Svaki davatelj državne potpore male vrijednosti u obvezi je voditi evidenciju o dodijeljenim državnim potporama male vrijednosti, te o istima čuvati podatke deset godina od dana dodjele. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, temeljem dostavljenih obavijesti o dodijeljenim državnim potporama od strane davatelja, vodi središnju bazu dodijeljenih državnih potpora male vrijednosti.

7. Za koje se namjene mogu dodijeliti regionalne potpore?

Regionalne potpore namijenjene su za projekte početnih ulaganja, u što se ubraja materijalna i nematerijalna imovina, osnivanje novih poslovnih djelatnosti, proširenje postojeće poslovne aktivnosti, širenje raznolikosti proizvodnje poslovne djelatnosti u smislu novih dodatnih proizvoda, te za temeljnu promjenu sveukupnog proizvodnog procesa postojeće djelatnosti.

8. Za koje se sve namjene mogu dodijeliti državne potpore za zaštitu okoliša?

Državne potpore namijenjene su zaštiti okoliša, otklanjanju ili sprečavanju šteta nanesenih okolišu i prirodnim izvorima, postizanju standarda zaštite okoliša ili poticanju racionalnog korištenja prirode i njezinih dobara, te za postizanje energetske učinkovitosti.

9. Što predstavljaju opravdani troškovi za zaštitu okoliša?

Opravdani troškovi se strogo ograničavaju na dodatne troškove ulaganja koji su potrebni za postizanje ciljeva zašite okoliša, otklanjanje ili sprečavanje šteta nanesenih okolišu i prirodnim izvorima, postizanje standarda zaštite okoliša ili poticanje racionalnog korištenja prirode i njezinih dobara, te za postizanje energetske učinkovitosti.

10. Što predstavlja državna potpora za restrukturiranje, kome se može dodijeliti?

Državna potpora za sanaciju i restrukturiranje namijenjena je isključivo poduzetnicima u teškoćama. Poduzetnik u teškoćama je poduzetnik koji nije sposoban vlastitim sredstvima ili sredstvima koja može pribaviti od svojih vlasnika/dioničara ili vjerovnika spriječiti gubitke, a koji bi, bez vanjske intervencije države, gotovo sigurno kratkoročno ili srednjoročno ugrozili njegov opstanak.
Smatra se da je poduzetnik u teškoćama osobito i u sljedećim slučajevima:

a) u slučaju dioničkog društva ili društva s ograničenom odgovornosti, ako je više od polovice iskazanog kapitala nestalo te više od četvrtine tog kapitala izgubljeno u prethodnih dvanaest mjeseci;

b) u slučaju trgovačkog društva u kojem su neki članovi neograničeno odgovorni za obveze društva, ako je više od polovice kapitala prikazanog u financijskim izvještajima trgovačkog društva nestalo te više od četvrtine tog kapitala izgubljeno u prethodnih dvanaest mjeseci;

c) u slučaju bilo kojeg oblika trgovačkog društva ako temeljem nacionalnih propisa ispunjava uvjete za pokretanje stečajnog postupka.

Također, poduzetnik će se smatrati poduzetnikom u teškoćama ukoliko su prisutni tipični pokazatelji kao što su rast gubitaka, smanjenje ukupnog prihoda, rast zaliha, višak kapaciteta, smanjenje novčanih tijekova, rast duga, porast troškova kamata i pad ili nulta neto vrijednost imovine.

11. Pojam i sadržaj programa restrukturiranja?

Preduvjet za dodjelu državne potpore za sanaciju i restrukturiranje je izrađen program restrukturiranja, koji će jamčiti održivost (rentabilnost). On mora trajati što je kraće moguće, mora ponovo uspostaviti dugoročnu održivost nakon razumnog vremenskog razdoblja i to na temelju realnih pretpostavki o budućim uvjetima poslovanja. Mora uključivati i istraživanje tržišta, mjere unutar poduzetnika koje jamče održivost, napuštanje djelatnosti koje bi i nakon procesa restrukturiranja donosile gubitke.

Također, program restrukturiranja mora predviđati vlastiti doprinos poduzetnika procesu restrukturiranja ovisno o njegovoj kategoriji (mali, srednji ili veliki poduzetnik), odnosno mora obuhvatiti i kompenzacijske mjere.