Visoki upravni sud odbacio tužbu Hrvatske narodne banke protiv rješenja AZTN-a

Visoki upravni sud Republike Hrvatske odbacio je tužbu Hrvatske narodne banke protiv rješenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) iz ožjuka 2014. Riječ je o rješenju kojim je AZTN obustavio postupak utvrđivanja zlouporabe vladajućeg položaja protiv Zagrebačke banke, budući da više nisu postojale pravne pretpostavke za njegovo vođenje. Sud je presudom utvrdio da HNB nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u tom upravnom sporu.

Naime, Hrvatska narodna banka (HNB) je s danom pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, ustupila taj predmet AZTN-u na nadležno postupanje, budući da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja propisano da AZTN od HNB-a preuzima sve predmete zatečene u postupcima koji se odnose na zaštitu tržišnog natjecanja na tržištu bankovnih usluga i tržištu financijskih usluga kada ih pružaju kreditne institucije.

Konkretni predmet je AZTN  zaprimio u visokoj fazi dovršenosti, nakon što je HNB stranci već dostavio Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. HNB je predmet vodio kao utvrđivanje zlouporabe vladajućeg položaja temeljem Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, zbog indicija koje su, prema shvaćanju HNB-a, upućivale na zlouporabu vladajućeg položaja Zagrebačke banke (ZABA) kod naplaćivanja opomena za kašnjenje u otplati kredita kreditnim dužnicima, sudužnicima i jamcima.

Temeljem dostavljene dokumentacije i utvrđenog činjeničnog stanja, Agencija je utvrdila da se u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja opomena po svojoj pravnoj prirodi ne može smatrati proizvodom ni uslugom pa se ni mjerodavno tržište ne može definirati kao tržište opominjanja i naplate opomena. Stoga  ZABA ne može biti u vladajućem položaju na tom tržištu, pa ni njezino postupanje ne može predstavljati zlouporabu vladajućeg položaja u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.

U obrazloženju svoga rješenja o obustavi postupka AZTN je naveo da  je “…HNB-a kao regulator i supervizor bankovnoga sustava imao i zadaće vezane uz zaštitu potrošača – korisnika bankovnih i financijskih usluga – pa je u svome djelovanju u konkretnom predmetu imao mogućnost znatno šireg pristupa i ovlasti za primjenu niza srodnih propisa, uključujući i propise o zaštiti potrošača. Agencija je, pak, u provedbi postupka ovlaštena primjenjivati isključivo ZZTN i Uredbu o načinu utvrđivanja mjerodavnog tržišta“.

Stoga je u konkretnom slučaju ključno pitanje bilo jesu li korisnici prilikom sklapanja ugovora o kreditu dali pristanak ZABI na naplatu opomene u određenom/odredivom iznosu ili je, pak, bila riječ o jednostranoj promjeni ugovornih odredbi od strane ZABE, a u slučaju da je takav pristanak dan, jesu li korisnici bili u dovoljnoj mjeri upoznati s mogućnošću da im ZABA u slučaju zakašnjenja naplati opomenu.

Agencija je zauzela stajalište da takvo postupanje ZABE može biti sporno isključivo s obvezno-pravnog aspekta odnosno s aspekta prava zaštite potrošača, a ne propisa o zaštiti tržišnog natjecanja te je stoga obustavila postupak.

Prema ocjeni Visokog upravnog suda tužitelj (HNB) nije bio ovlašten podnijeti tužbu u tom upravnom sporu, jer osporenom odlukom AZTN-a nisu povrijeđena njegova subjektivna prava i pravni interesi niti se odlučivalo o njegovim subjektivnim pravima i pravnim interesima, nego o subjektivnim pravima i pravnim interesima zainteresirane osobe, kao stranke u tom upravnom postupku. S obzirom da HNB nije bio stranka u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporene pojedinačne odluke, a nije postojala ni pravna osnova na temelju koje bi to mogao postati nakon što je 1. srpnja 2013. prestao biti stvarno nadležan za rješavanje u konkretnoj upravnoj stvari i ustupio predmet AZTN-u kao stvarno nadležnom tijelu.

“Tužitelj (HNB) stoga nije bio ovlašten podnijeti tužbu u ovom upravnom sporu u smislu članka 17. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima” – stav je VUS-a.