Pravilnik o cijenama Komora šumara mora čim prije uskladiti s propisima o tržišnom natjecanju

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja je temeljem podneska Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije dala mišljenje na Prijedlog Pravilnika o cijenama usluga i standardu usluga. Radi sveobuhvatne analize Prijedloga Pravilnika, AZTN je dodatno izvršio uvid i u Statut Komore i Kodeks strukovne etike ovlaštenih inženjera šumarstva i drvne tehnologije.

Podrobna analiza propisa pokazala je da Komora, osim što određuje minimalne odnosno fiksne cijene za usluge ovlaštenih inženjera, ujedno i sankcionira svoje članove ako se ne pridržavaju pripisanih odredbi odnosno naplaćuju niže cijene od propisanih. Naime, aktima Komore je propisano (cit.) „…kako je dužnost ovlaštenih inženjera na zahtjev Komore javiti Komori i njenim tijelima značajne podatke vezane za provjeru poštivanja minimalnih cijena usluga. Pritom, ako ovlašteni inženjer sklopi ili izvrši poslove ispod cijene propisane Pravilnikom o cijenama usluga, konkurira cijenama nižim od propisanih te naplati manje od svote ugovorene na temelju Pravilnika o cijenama usluga, to se smatra težom povredom dužnosti i ugleda inženjera“.

Uvažavajući nespornu ovlast Komore da temeljem posebnog propisa donosi Pravilnik o cijenama, AZTN je u svom mišljenju posebno istaknuo da njezino postupanje pritom ne smije biti u suprotnosti s propisima o zaštiti tržišnog natjecanja. Prilikom donošenja Pravilnika odnosno cjenika, Komora ne bi smjela odrediti cijene u minimalnom ili fiksnom iznosu, jer njezini članovi, ako imaju ekonomski interes, mogu primjenjivati cijene niže od onih propisanih cjenikom te u tom slučaju ne smiju biti sankcionirani od strane Komore.

Minimalne i fiksne cijene su u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja apsolutno zabranjene. Naime, određivanje cijene sata rada na način da to u konačnici znači određivanje cijene pružanja usluge, izvjesno može utjecati na tržišno natjecanje, jer se na taj način poduzetnici koji bi se inače natjecali na mjerodavnom tržištu, između ostalog i politikom cijena, u pravilu onemogućuju u tržišnom natjecanju. Time se, pak, uklanjaju tržišni mehanizmi koji bi inače utjecali na njihovo troškovno efikasnije poslovanje, na stvaranje kvalitetnijih i cjenovno prihvatljivijih proizvoda, a krajnjim potrošačima onemogućava se cjenovni izbor.

Dodatno, Agencija je istakla kako, primjerice, metodologija i određivanje standarda u smislu količine norme sati rada u pravilu nisu sporni ako je riječ o tehničkim i stručnim odrednicama. U pravilu takva postupanja strukovnih udruženja, odnosno standardizacija usluga ima pozitivne učinke. Međutim, određivanje vrijednosti odnosno iznosa/cijene norme sati rada, bili bi sporni u smislu pravila o zaštiti tržišnog natjecanja jer cijena proizvoda/usluga koje pojedini poduzetnik nudi na tržištu prije svega treba biti rezultat odnosa ponude i potražnje odnosno učinkovitog tržišnog natjecanja.

S druge strane, određivanje maksimalne odnosno preporučene cijene u pravilu ima prednost i predstavlja zaštitu za potrošače, kupce odnosno korisnike usluga budući da onemogućuju pružatelju usluge određivanje nerealno visoke cijene u odnosu na kvalitetu usluge/proizvoda. Drugim riječima, ovdje je pružatelj usluge samostalan odrediti (u pravilu nižu) cijenu pružanja usluge do određenog najvišeg iznosa, bez bojazni od sankcija. Time se osigurava tržišno natjecanje do visine određenog maksimalnog iznosa cijene usluge.

AZTN dalje navodi kako s aspekta prava i politike tržišnog natjecanja nije poželjno niti primjereno kvalitetu usluge vezati isključivo uz njezinu cijenu, budući da je cijena usluge rezultat troškova i očekivane dobiti svakog poduzetnika/pružatelja usluge. Štoviše, cijene bi trebale odražavati znanje i vještinu, efikasnost i troškove, a ne biti vezane samo uz vrijednost radova ili usluge. Konkretno, svakom bi poduzetniku, pružatelju usluge trebalo omogućiti da u dogovoru s naručiteljem samostalno odredi cijenu, neovisno o konkurentima. Pri tom preporučene i maksimalne cijene ne smiju imati učinak fiksne cijene, a mogu se temeljiti na razmijenjenim informacijama o trendu cijena u određenom razdoblju ili na podacima o povijesnim cijenama koje su objavile neovisne udruge ili organizacije, a nikako ne bi smjele odražavati namjeru strukovne organizacije kojoj je cilj usklađivanje ponašanje njezinih članova na tržištu.

AZTN dodatno ističe kako odluke Europske komisije, sudska praksa EU, ali i izvještaji država članica EU u području tzv. slobodnih profesija, ne samo da upućuju na napuštanje pristupa propisivanja cijena od strane strukovnih komora, jer to predstavlja ograničavanje tržišnog natjecanja odnosno ograničava pad cijena usluga, već predviđaju i provedbu načela na temelju kojeg nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja može naložiti neprimjenu nacionalnog zakonodavstva koje je u suprotnosti s člankom 101. (koji se odnosi na zabranjene sporazume između poduzetnika) i člankom 102. UFEU (koji se odnosi na zlouporabu vladajućeg položaja poduzetnika na tržištu), naročito ako se odnosi na učinke sporazuma kojima se izravno ili neizravno utvrđuju cijene.

Stoga je AZTN Komori ukazao na potrebu usklađivanja Prijedloga Pravilnika o cijenama usluga i standardu usluga, odnosno podzakonskih akata s propisima o zaštiti tržišnog natjecanja u najkraćem mogućem roku.