Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio presudu kojom se odbijaju tužbe protiv rješenja AZTN-a u predmetu „AZTN protiv Presečki grupa d.o.o., Rudi- express d.o.o., obrta „Jambrošić tours“ i Autobusnog prijevoznika „Turist“

Presudom od 9. ožujka 2022. godine, Visoki Upravni sud RH  (u daljnjem tekstu: VUSRH) donio je presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev Presečki grupe i potvrdio rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (u daljnjem tekstu: AZTN) od 7. listopada 2021. godine. U svojoj presudi VUSRH je ocijenio da rješenje AZTN-a sadrži valjano i razloženo obrazloženje, tj. da je AZTN dao osvrt na sporna pitanja na koje je ukazao Ustavni sud u navedenoj odluci i time u cijelosti postupio u skladu s obveznim stajalištima Ustavnog suda. Rješenje AZTN-a je doneseno uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava i uz uvažavanje te primjenu kriterija i stajališta iz pravne stečevine EU izraženih u sudskoj praksi koji potvrđuju pravilnim utvrđenja i zaključke iz rješenja AZTN-a.

Naime, AZTN  rješenjem od 07. listopada 2021. godine utvrdio je da su poduzetnici Presečki grupa d.o.o. sa sjedištem u Krapini, Rudi express d.o.o. sa sjedištem u Mihovljanu, Boris Jambrošić, vlasnik obrta „Jambrošić tours“ sa sjedištem u Murskom Središću i Željko Jakopić, vlasnik obrta Autobusni prijevoznik „Turist” sa sjedištem u Svetom Martinu na Muri, sklopili Sporazum o poslovnoj suradnji od 1. ožujka 2011. godine i Ugovor o zajedničkom obavljanju županijskog linijskog prijevoza putnika na području Međimurske županije od 1. ožujka 2011. godine. Predmetni sporazumi sadržavaju odredbe o zajedničkom utvrđivanju cijena usluga prijevoza u javnom linijskom prijevozu putnika na području Međimurske županije, međusobnoj podjeli navedenog tržišta, zajedničkom usklađivanju i registraciji novih autobusnih linija na području Međimurske županije te o zajedničkom sudjelovanju u obliku zajednice ponuditelja u svim budućim natječajima za obavljanje usluga posebnog linijskog prijevoza učenika osnovnih škola u Međimurskoj županiji. Navedenim sporazumima su rečeni poduzetnici u razdoblju od 1. ožujka 2011. do 9. listopada 2011. godine narušili tržišno natjecanje na mjerodavnim tržištima javnog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu na području Međimurske županije, odnosno sklopili zabranjeni sporazum u smislu članka 8. stavka 1. točaka 1., 2. i 3. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (u daljnjem tekstu: ZZTN).

AZTN je navedenim poduzetnicima izrekao novčane kazne u ukupnom iznosu od 1.031.000 kuna.

Želimo podsjetiti i na sam tijek samog postupka započetog još 12. ožujka 2012. godine kada je AZTN  pokrenuo postupak protiv navedenih poduzetnika radi utvrđivanja predstavljaju li odredbe njihovog Sporazuma o poslovnoj suradnji (u daljnjem tekstu: Sporazum o poslovnoj suradnji) i Ugovora o zajedničkom obavljanju županijskog linijskog prijevoza putnika na području Međimurske županije (u daljnjem tekstu: Ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza), zabranjeni sporazum u smislu članka 8. ZZTN-a.

Rješenjem od 27. prosinca 2012. godine, AZTN je okončao postupak utvrđivanja postojanja zabranjenog sporazuma i utvrdio kako su predmetni poduzetnici sklopili navedeni Sporazum o poslovnoj suradnji (1. veljače 2011.) i Ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza (1. ožujka 2011.), koji su sadržavali odredbe o zajedničkom utvrđivanju cijena usluga prijevoza u javnom linijskom prijevozu putnika na području Međimurske županije, međusobnoj podjeli navedenog tržišta, zajedničkom usklađivanju i registraciji novih autobusnih linija na području Međimurske županije te o zajedničkom sudjelovanju u obliku zajednice ponuditelja u svim budućim natječajima za obavljanje usluge posebnog linijskog prijevoza učenika osnovnih škola u Međimurskoj županiji, čime su u razdoblju od 1. veljače 2011. do 9. listopada 2011. godine narušili tržišno natjecanje na mjerodavnim tržištima javnog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu i posebnog linijskog prijevoza učenika osnovnih škola u cestovnom prometu na području Međimurske županije, odnosno sklopili zabranjeni sporazum u smislu članka 8. stavka 1. točaka 1., 2. i 3. ZZTN-a.

Protiv tog rješenja Presečki grupa pokrenula je upravni spor pred VUSRH-om koji je okončan presudom VUSRH-a od 20. veljače 2014. godine, kojom taj sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno potvrđuje zakonitost odluke AZTN-a. Nakon toga Presečki grupa podnosi Ustavnom sudu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) ustavnu tužbu protiv navedene presude VUSRH-a od 20. veljače 2014. godine koju Ustavni sud usvaja svojom Odlukom od 21. travnja 2016. godine i ukida navedenu presudu VUSRH-a te predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

VUSRH donosi novu presudu od 19. siječnja 2017. godine, kojom ponovno odbija tužbeni zahtjev Presečki grupe i potvrđuje zakonitost odluke AZTN-a. Presečki grupa ponovno protiv te presude podnosi ustavnu tužbu Ustavnom sudu koji je svojom Odlukom od 19. travnja 2018. godine usvaja i ukida presudu VUSRH-a od 19. siječnja 2017. godine.

Ustavni sud je svoje odluke u bitnome obrazlagao na način da u presudama VUSRH-a koje je Ustavni sud ukinuo, nisu stavljeni u međusobni odnos odredbe dvaju zakona o tom pitanju – ZZTN-a i Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (u daljnjem tekstu: ZPCP), odnosno zašto u okolnostima konkretnog slučaja nisu mjerodavne (i) odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.

Nakon što je Ustavni sud i drugi put ukinuo presudu VUSRH-a, taj sud je presudom od 27. rujna 2018., pridržavajući se pravnog shvaćanja Ustavnog suda iz odluke od 19. travnja 2018. poništio predmetno rješenje AZTN-a od 27. prosinca 2012. godine i predmet vratio AZTN-u na ponovno odlučivanje.

Uvažavajući pravno shvaćanje VUSRH-a izneseno u obrazloženju gore navedene presude, AZTN je u ponovnom postupku, u skladu s navedenom odlukom Ustavnog suda, ocijenio prigovore Presečki grupe o tome da je sukladno osobitostima predmetne materije, kao mjerodavni primjenjivi zakon, isključivo relevantan Zakon o prijevozu u cestovnom prometu kao lex specialis i da se sporne okolnosti ne mogu pravno analizirati izvan konteksta toga Zakona, čija dosljedna primjena na konkretan slučaj pravno-logički onemogućuje konstrukcije o kartelu i o narušavanju tržišne utakmice.

Prema ocjeni AZTN-a, u okolnostima konkretnog slučaja, u odnosu na razdoblje od 30. prosinca 2010. do 1. ožujka 2011. godine, isključivo su bile mjerodavne odredbe ZPCP-a kao posebnog zakona u dijelu kojim je bilo uređeno pitanje podvozarstva i koje su u skladu s načelom lex specialis derogat legi generali imale prednost pred propisima o zaštiti tržišnog natjecanja. Međutim, u razdoblju nakon 1. ožujka 2011. godine nije bila riječ o materiji izrijekom reguliranoj u ZPCP-u pa stoga u navedenom razdoblju nisu niti mogle biti mjerodavne odredbe ZPCP-a kao posebnog zakona u dijelu kojim je bilo uređeno pitanje „zajedničkog obavljanja prijevoza“, nego je u okolnostima konkretnog slučaja, u odnosu na navedeno razdoblje, trebalo primijeniti ZZTN kao prisilan propis.

Na temelju ponovno provedenog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, AZTN je rješenjem od 7. listopada 2021. godine utvrdio da su predmetni poduzetnici sklopili zabranjeni sporazum, kojeg je VUSRH potvrdio presudom od 9. ožujka 2022. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev protiv rješenja AZTN-a.

Cjeloviti tekst presude bez poslovnih tajni objavljen je na mrežnoj stranici AZTN-a na poveznici

Cjeloviti tekst rješenja bez poslovnih tajni objavljen je na poveznici