Zašto je prodaja hrane ispod nabavne cijene problem i zašto bi to trebalo zabrinuti sve nas?

U posljednje vrijeme pojavile su se pogrešne interpretacije u medijima oko toga što znači kada trgovci prodaju hranu ispod cijene po kojoj su je kupili od dobavljača.

AZTN želi pojasniti o čemu je zapravo riječ jer se ovo pitanje tiče svih nas – od malih proizvođača hrane do krajnjih potrošača, uključujući umirovljenike i obitelji s djecom.

Napominjemo kako AZTN podržava primjenu popusta u maloprodaji kao uobičajenu poslovnu praksu, no pritom je važno da se njihovo kombiniranje s dodatnim pogodnostima ne provodi na način koji bi rezultirao kršenjem zakonskih odredbi, osobito u pogledu zabrane prodaje ispod nabavne cijene.

Što znači da trgovac prodaje proizvod ispod nabavne cijene?

To znači da je trgovac, primjerice veliki trgovački lanac, proizvod (recimo mlijeko ili jaja) kupio od proizvođača po određenoj cijeni, ali ga je potrošačima prodao po nižoj cijeni – dakle s gubitkom. U praksi se to može dogoditi kada trgovac daje dodatne popuste, pogodnosti i slično, koje onda kombinira s  već sniženom cijenom proizvoda, spuštajući maloprodajnu cijenu ispod nabavne cijene, a sve u svrhu da privuče kupce u svoju trgovinu.

Zašto bi to bilo problem?

Na prvi pogled, ovo izgleda kao dobra stvar za potrošače – hrana je jeftinija. No, problem nastaje kada takve niske cijene postanu način poslovanja. Evo što se onda događa:

1. Pritisak na proizvođače i OPG-ove
   Veliki trgovac može kasnije tražiti od proizvođača (npr. malih OPG-ova) da snize cijenu kako bi se nadoknadio taj gubitak. Proizvođač često nema izbora jer ne želi izgubiti velikog kupca. Da bi snizio cijenu, mora smanjiti troškove – koristi slabiju ambalažu, lošije sirovine, možda čak mora otpustiti radnike.
2. Mali trgovci ne mogu pratiti takve cijene
   Manji dućani nemaju financijsku snagu da pokrivaju takve gubitke. Ne mogu davati velike popuste, gube kupce, i na kraju zatvaraju svoje poslovanje.
3. Manje izbora i veće cijene u budućnosti
   Kad veliki trgovci istisnu manje konkurente i ostanu gotovo sami na tržištu, više ih ništa ne sprječava da počnu povećavati cijene i ukidati popuste. Potrošači tada više nemaju izbora – ne mogu otići kod konkurencije jer je više nema.
4. Šteta za cijeli prehrambeni lanac
   Ovakvo ponašanje dugoročno uništava domaću proizvodnju hrane jer mnogi proizvođači jednostavno odustaju – ne mogu više pokrivati troškove. Time svi gubimo jer ostajemo bez prehrambenih proizvoda iz domaće proizvodnje.

Primjer iz prakse:

Zamislimo da veliki trgovački lanac odluči sniziti cijenu litre mlijeka tako da izgleda jako povoljno potrošaču – recimo, 0,60 € iako ga je kupio od proizvođača za 0,70 €. Iako izgleda kao da trgovački lanac sam “pokriva razliku”, u stvarnosti se u sljedećem krugu nabave traži da proizvođač snizi cijenu. Ako ne pristane – ispada iz lanca. Ako pristane – mora negdje uštedjeti, najčešće na kvaliteti proizvoda, ambalaži ili radnicima.

S druge strane, mali dućani to ne mogu pratiti. Oni ne mogu nuditi mlijeko ispod cijene po kojoj su ga kupili. Kupci odlaze u veće trgovine, a mali dućani zatvaraju svoja vrata. Dugoročno, ostaje samo nekoliko velikih lanaca koji tada imaju moć diktirati i cijene i uvjete na tržištu.

Kome ovo šteti?

• Malim proizvođačima i OPG-ovima, koji teško opstaju.
• Malim trgovinama, koje zatvaraju.
• Krajnjim potrošačima, koji na kraju plaćaju više jer je izbor manji.
• Cijelom društvu jer domaća proizvodnja hrane postaje neodrživa.

Zato Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom i propisi Europske unije pokušavaju spriječiti ovakve pojave, kako bi se sačuvala poštena konkurencija, zaštitili mali proizvođači i osigurao dugoročno pravedan odnos cijena za potrošače.