Sektorsko istraživanje odnosa trgovaca i dobavljača u vertikalnom lancu opskrbe hranom, pićima i higijenskim proizvodima u Republici Hrvatskoj

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) provela je sektorsko istraživanje odnosa i uvjeta poslovanja između trgovaca i dobavljača u vertikalnom lancu opskrbe hranom, pićima i higijenskim proizvodima za domaćinstvo u Republici Hrvatskoj.

Cilj istraživanja bio je, među ostalim, utvrditi činjenice i okolnosti koje se odnose na financijske i komercijalne uvjete poslovanja, načine formiranja cijena, modele ugovaranja i ostale elemente poslovne suradnje između trgovaca i dobavljača radi boljeg razumijevanja tržišnih mehanizama u vertikalnom lancu opskrbe hranom. Istraživanje je provedeno u kontekstu rasta maloprodajnih cijena prehrambenih i drugih proizvoda široke potrošnje koje se bilježilo na tržištu tijekom 2022. i 2023. godine samo istraživanje obuhvatilo je razdoblje od siječnja 2022. do srpnja 2024. godine.

U provedbi istraživanja, AZTN je putem objave na mrežnim stranicama AZTN-a pozvao na dostavu podataka i obavijesti sve poduzetnike koji djeluju u vertikalnom lancu opskrbe mješovitom robom, strukovne udruge, udruge poslodavaca, udruge za zaštitu potrošača te druge pravne ili fizičke osobe koje imaju određena saznanja koja su bitna za ispitivanje tržišta i utvrđivanje stanja na tržištu, a koja smatraju korisnim dati AZTN-u radi boljeg razumijevanja stanja na tržištu. Na predmetni poziv AZTN nije zaprimio niti jedan podnesak.

Podaci i očitovanja prikupljeni su putem upitnika koje je AZTN poslao poduzetnicima. U istraživanje je bilo uključeno 49 trgovaca i 23 dobavljača. Od ukupnog broja dobavljača, njih 16 su proizvođači, a 7 njih su distributeri. Uzorak je formiran na temelju podataka kojima AZTN raspolaže iz redovnih godišnjih istraživanja trgovine na malo i uključivao je najznačajnije sudionike na navedenim vertikalnim razinama tržišta. U odnosu na kategorije roba, istraživanjem je bilo obuhvaćeno 8 kategorija roba: meso i mesne prerađevine, meso peradi i jaja, pekarski proizvodi (kruh, peciva), mlijeko i mliječni proizvodi, svježe voće i povrće, bezalkoholna pića i vode, konditorski proizvodi (keksi, čokolade, bomboni i dr.) i osnovni prehrambeni proizvodi (brašno, šećer, riža, rezanci, jestiva ulja i dr.). U tom smislu je i uzorak dobavljača odabran prema tim kategorijama roba.

U nastavku se daju najvažniji rezultati provedenog istraživanja:

1. Dinamika promjena cjenika

Rezultati istraživanja pokazali su kako su u promatranom razdoblju dobavljači – osobito distributeri – značajno češće mijenjali cjenike u odnosu na proizvođače. Takva dinamika promjena veleprodajnih cijena odražavala se i na promjene te povećanje maloprodajnih cijena od strane trgovaca.

Ovo je bilo osobito izraženo u uvjetima inflacije. Prema podacima Eurostata u razdoblju od siječnja 2022. do srpnja 2024.:

• Cijene hrane porasle su u Hrvatskoj za 26,1%, a na razini EU prosjek iznosi 24,3%;
• Proizvođačke cijene porasle su u Hrvatskoj za 18,5%, a u EU za 21,3%;
• Indeks uvoznih cijena za Hrvatsku iznosi +26,3%, što upućuje da je uvozna komponenta značajnije rasla od domaće proizvodnje.

2. Određivanje cijena i pregovarački odnosi

Dobavljači samostalno formiraju veleprodajne cijene, pri čemu se cijene definiraju u cjenicima koji se najčešće mijenjaju uz prethodnu najavu od 15 do 60 dana, najčešće 30 dana. Iako je cjenik u pravilu sastavni dio ugovora između dobavljača i trgovaca, cjenici dobavljača mijenjali su se više puta godišnje, osobito kod distributera koji posluju s principalima izvan RH.

Trgovci u pravilu samostalno donose odluke o maloprodajnim cijenama i ne uključuju dobavljače u donošenje odluka o maloprodajnim cijenama. No, dobavljači mogu predložiti akcijske cijene. Većina trgovaca navodi kako samostalno određuju svoje trgovačke marže na temelju tržišnih uvjeta, ciljane profitabilnosti i konkurentskih cijena.

3. Tržišni položaj u pregovorima

Većina trgovaca ocjenjuje svoj pregovarački položaj kao ravnopravan, no manji regionalni trgovci ukazuju na slabiju poziciju i „pritiske“ u odnosu na uvjete nabave. Također, neki trgovci navode praksu potencijalne „vezane prodaje“ od strane dobavljača, a što će biti dodatno ispitano.

S druge strane, većina dobavljača smatra svoj položaj zadovoljavajućim, no dio ih ukazuje na nepovoljne uvjete, osobito kada je riječ o brzo pokvarljivim proizvodima (npr. jaja).

4. Trgovačke marže

Trgovci marže najčešće određuju neovisno o vrsti dobavljača, no kod privatnih robnih marki marže su često veće. Prehrambeni proizvodi bilježe niže marže u usporedbi s neprehrambenim robama. Većina trgovaca pri određivanju marži ne razlikuje dobavljače s obzirom na njihovo sjedište (RH ili izvan RH).

5. Učestalost i razlozi promjena cijena

Uočena je snažna dinamika veleprodajnih cijena u 2022. i 2023. godine. Posebice, kod proizvoda poput suncokretovog ulja, jaja, pekarskih proizvoda, mlijeka i deterdženata. Distributeri su pritom bilježili učestalije promjene i veći broj cjenika od proizvođača. Dok proizvođači kao razloge povećanja cijena pretežito navode rast cijena sirovina i energenata, distributeri kao razloge rasta cijena u pravilu navode promjene nabavnih cijena od strane proizvođača i/ili njihovih dobavljača prema njima kao distributerima.

6. Ugovorni odnosi

Ugovori se većinom sklapaju na godinu dana, u zadnjem kvartalu prethodne godine ili početkom tekuće godine na koju se ugovori odnose. Za burzovne robe, poput svježeg mesa ili voća i povrća, cijene se definiraju neposredno prije isporuke i/ili na tjednoj bazi.

7. Upravljanje kategorijama

Upravljanje kategorijama roba (npr. pozicioniranje na policama) uglavnom provode sami trgovci. Samo manji broj trgovaca navodi ugovornu suradnju s dobavljačima u tom segmentu, što je najčešće slučaj kod snažnih brendova ili kategorija poput pića i konditorskih proizvoda.

Zaključak

Provedeno istraživanje nije identificiralo strukturne probleme tržišnog natjecanja u smislu zabranjenih sporazuma među sudionicima na tržištu. Određene prakse, poput mogućeg uvjetovanja kupnje više proizvoda istovremeno („vezana prodaja“), bit će dodatno ispitane.

Rast maloprodajnih cijena primarno je uzrokovan rastom ulaznih troškova i nabavnih cijena, osobito kod distributera koji su, prema podacima, češće prilagođavali cjenike. Iako su se trgovci u nekim slučajevima očitovali da su dio troškova preuzeli na vlastiti teret, većina trgovaca je prilagodila maloprodajne cijene rastućim ulaznim cijenama.

U konačnici, nije moguće jednoznačno pripisati odgovornost za rast cijena pojedinom dioniku u lancu opskrbe. No, dostupni podaci ukazuju kako uvozna komponenta i cijene iz međunarodnih lanaca opskrbe imaju značajnu ulogu u cjelokupnom rastu cijena hrane i proizvoda široke potrošnje u RH.