Pravni okvir

 

Zakonodavni okvir u području zaštite tržišnog natjecanja predstavlja Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine”, broj 79/09.), koji je stupio na snagu 1. listopada 2010. godine, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“, broj 80/13.), koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. godine i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“, broj 41/21.), koji je stupio na snagu 24. travnja 2021. godine te 11 podzakonskih akata neophodnih za njihovu provedbu.

Provedbene propise čine uredbe koje je Vlada RH donijela na prijedlog AZTN-a, a kojima se detaljnije uređuju pojedina područja primjene. To su:

  • Uredba o načinu i kriterijima utvrđivanja mjerodavnog tržišta („Narodne novine“, broj 9/11.),
  • Uredba o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma između poduzetnika („Narodne novine“, broj 37/11.),
  • Uredba o skupnom izuzeću horizontalnih sporazuma između poduzetnika („Narodne novine“, broj 72/11.),
  • Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o prijenosu tehnologije („Narodne novine“, broj 9/11.),
  • Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila („Narodne novine““, broj 37/11.),
  • Uredba o skupnom izuzeću sporazuma u sektoru prometa („Narodne novine“, br. 78/11.),
  • Uredba o sporazumima male vrijednosti („Narodne novine“, br. 9/11.),
  • Uredba o načinu prijave i kriterijima za ocjenu koncentracija poduzetnika („Narodne novine“, br. 38/11.),
  • Uredba o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere („Narodne novine“, br. 129/10. i 23/15.) ,
  • Uredba o kriterijima za oslobođenje ili umanjenje upravno-kaznene mjere („Narodne novine“, br. 129/10. i 96/17.) i
  • Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o osiguranju („Narodne novine“, br. 78/11.) – ova Uredba prestaje vrijediti na dan 24. travnja 2021., osim pod uvjetima propisanim prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“, broj 41/21.).

U primjeni hrvatskih propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, AZTN je obvezan na odgovarajući način koristiti kriterije iz pravne stečevine EU-a, osobito u slučaju pravnih praznina ili dvojbi pri tumačenju tih propisa. Pravnu stečevinu EU-a čine primarno i sekundarno zakonodavstvo EU-a te sudska praksa Općeg suda i Suda EU-a.

Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja koji je stupio na snagu 1. listopada 2010. godine donio je velik broj novina koje su temelj za uspostavu djelotvornijeg sustava zaštite tržišnog natjecanja u našoj zemlji, odnosno uveo je snažnije mehanizme u borbi protiv ponašanja poduzetnika na tržištu kojima se narušava tržišno natjecanje.

Povrede propisa o zaštiti tržišnog natjecanja od 1. 10. 2010. godine ne smatraju se prekršajima već povredama sui generis. To znači da za povrede ZZTN-a, AZTN izriče upravno-kaznene mjere (od 24. travnja 2021. godine nazivaju se novčanim kaznama) i na taj način u jedinstvenom postupku utvrđuje istodobno i povredu i sankciju za tu povredu. Ovo zakonsko rješenje bitno je doprinijelo učinkovitosti provedbe propisa o zaštiti tržišnog natjecanja u Republici Hrvatskoj.

Usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju i stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“, broj 80/13.), AZTN od 1. srpnja 2013. godine ima ovlast da uz odredbe ZZTN-a izravno primjenjuje i odredbe pravne stečevine EU-a koje uređuju područje zaštite tržišnog natjecanja. To su posebno odnosi na članak 101. (o zabranjenim sporazumima između poduzetnika) i članak 102. (o zlouporabi vladajućeg položaja poduzetnika) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, SL C 326, 26.10.2012., kada je riječ o postupanjima poduzetnika koji imaju učinak na trgovinu između Republike Hrvatske i država članica EU-a.

Izmjenama i dopunama važećeg ZZTN-a koje su stupile na snagu 1. srpnja 2013. godine uvrštene su u hrvatsko zakonodavstvo i odredbe Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju utvrđenim člancima 81. i 82. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, SL L 001, 04. 01. 2003. temeljem kojih se ostvaruje paralelna nadležnost između Europske komisije, tijela za zaštitu tržišnog natjecanja država članica EU-a, nadležnih europskih sudova (Suda EU-a i Općeg suda) i nacionalnih sudova u državama članicama EU-a u izravnoj primjeni pravne stečevine EU-a iz područja prava zaštite tržišnog natjecanja, kao i suradnja s Europskom komisijom i nadležnim tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja država članica EU-a u okviru Europske mreže za tržišno natjecanje.

Na isti način, u važeći ZZTN uključene su i odredbe za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama), SL L 24, 29.1.2004., slijedom koje nakon pristupanja Republike Hrvatske u EU, AZTN ocjenjuje koncentracije koje imaju učinak na trgovinu između država članica EU-a, ali samo pod određenim uvjetima, primjerice kada ocjenu tih koncentracija Europska komisija odluči ustupiti AZTN-u.

Prijenos Direktive ECN+ u nacionalno zakonodavstvo

Republika Hrvatska imala je obvezu u nacionalno zakonodavstvo iz područja zaštite tržišnog natjecanja prenijeti Direktivu (EU) 2019/1 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o ovlašćivanju tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje za učinkovitiju provedbu pravila o tržišnom natjecanju i osiguravanju pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta (SL L 11, 14. 1. 2019.) (dalje u tekstu: Direktiva ECN+). Svrha koju Direktiva ECN+ treba ostvariti je osigurati neovisnost tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja država članica Europske unije, dostatne resurse za provedbu njihovih ovlasti, minimalne ovlasti koje ta tijela moraju imati te mogućnost izricanja novčanih kazni i dnevnih novčanih kazni za utvrđene povrede, a sve u cilju ujednačene i učinkovite  primjene članaka 101. ili 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL C 115 od 9. 5. 2008.; u daljnjem tekstu: UFEU).

Iako je nacionalno zakonodavstvo u području zaštite tržišnog natjecanja u značajnom dijelu već usklađeno s pravnom stečevinom Europske unije donošenjem Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“, br. 79/09. i 80/13.; dalje u tekstu: ZZTN) te 11 podzakonskih akata (uredbi) neophodnih za provedbu ZZTN-a, ovim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (dalje u tekstu: Zakon), odnosno prijenosom Direktive ECN+ u nacionalno zakonodavstvo, u cijelosti će se nacionalno zakonodavstvo iz područja zaštite tržišnog natjecanja uskladiti s pravnom stečevinom Europske unije.

Pored navedenoga, kao rezultat više od desetogodišnje primjene važećeg ZZTN-a, u praksi bilo je potrebno i dodatno uređenje nekih odredbi koje nije značajno, ali je poboljšan izričaj tih odredbi kako ne bi bilo dvojbi u njihovom tumačenju.

Ističe se kako je usvojen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja umjesto donošenja novoga Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, budući da zbog pravnog načela zabrane retroaktivne primjene zakona, AZTN u slučaju donošenja novoga Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja ne bi imao zakonsku osnovu, odnosno mogućnost pokrenuti i voditi postupak protiv poduzetnika koji su teško narušili tržišno natjecanje, primjerice sklapanjem zabranjenih horizontalnih sporazuma (kartela) prije stupanja na snagu novoga zakona. Naime, karteli predstavljaju jedno od najtežih povreda prava tržišnog natjecanja koji se u pravilu otkrivaju 3 do 5 godina od njihovog sklapanja pa bi takve povrede zakona ostale u velikom dijelu neprocesuirane i nesankcionirane.

Pitanja koja se Zakonom rješavaju

Ovim Zakonom osigurava se viši stupanj neovisnosti AZTN-a kao nacionalnog tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja u Republici Hrvatskoj, dostatni resursi za provedbu ovlasti AZTN-a, uvode se nove ovlasti koje AZTN mora u skladu s Direktivom ECN+ imati, među ostalima ovlast izricanja novčanih kazni ili dnevnih novčanih kazni za utvrđene povrede, a sve u cilju ujednačene i učinkovite  primjene članaka 101. ili 102. UFEU.

U postupcima koji se odnose na povredu ZZTN-a te članka 101. ili članka 102. UFEU, moraju se poštovati opća načela prava Europske unije i Povelja Europske unije o temeljnim pravima.

AZTN se ovim Zakonom statusno određuje kao opće, nacionalno regulatorno tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja na svim tržištima. Na taj način uskladit će se pravni status AZTN-a sa sadržajem poslova koje AZTN stvarno obavlja. Pravni položaj, neovisnost, ustrojstvo i resursi AZTN-a usklađeni su s Direktivom ECN+ pa se time osigurava institucionalna, financijska i operativna neovisnost AZTN-a. Također, AZTN će se upisati u sudski registar kao javna ustanova. Ovim Zakonom uređeno je da Vijeće i službene osobe iz stručne službe, kao tijela AZTN-a, provode svoje ovlasti iz ZZTN-a neovisno o političkom i drugom vanjskom utjecaju te bez traženja i primanja uputa od Vlade Republike Hrvatske ili bilo kojeg drugog javnog ili privatnog subjekta pri obavljanju svojih dužnosti i izvršavanju svojih ovlasti, ne dovodeći u pitanje pravo Vlade Republike Hrvatske da, prema potrebi, donese pravila u pogledu opće politike koja nisu povezana sa sektorskim istraživanjima ili postupcima u nadležnosti AZTN-a.

AZTN-u se sukladno fiskalnim mogućnostima državnog proračuna Republike Hrvatske osiguravaju dostatna financijska sredstva za učinkovito obavljanje njegovih ovlasti, odnosno za osiguranje svih potrebnih resursa za provedbu ZZTN-a, a riječ je o ljudskim resursima – kvalificiranim zaposlenicima, tehnološkim i tehničkim resursima.

Ovim Zakonom definiraju se pojmovi koji se često koriste, primjerice: „kartel“, „tajni kartel”, „pokajnički program“, „izjava poduzetnika pokajnika“, „tijelo podnositelj zahtjeva”, „tijelo primatelj zahtjeva”, a posebno se u definiciji poduzetnika uređuje kako se poduzetnikom smatra i udruženje poduzetnika te se uređuje pojam „poduzetnici u postupcima ocjene koncentracija“.

AZTN-u je ovim Zakonom omogućeno da i u rješenju kojim se utvrđuje zabranjeni sporazum kao mjeru za otklanjanje štetnih učinaka zabranjenog sporazuma može poduzetniku odrediti mjeru praćenja poslovanja i/ili strukturnu mjeru koje su proporcionalne počinjenoj povredi i neophodne da bi se ta povreda uspješno otklonila. Pritom, strukturna mjera može se odrediti samo u slučaju, ako ne postoji jednako učinkovita mjera praćenja poslovanja ili, ako je ta mjera veće opterećenje za poduzetnika od strukturne mjere.

Vezano uz privremene mjere, ovim Zakonom određeno je kako privremena mjera u pravilu ne može biti dulja od 12 mjeseci te da će AZTN u slučaju izricanja privremene mjere radi narušavanja tržišnog natjecanja u smislu članka 101. i/ili članka 102. UFEU obavijestiti Europsku mrežu za tržišno natjecanje.

Zahtjevi koje AZTN uputi strankama u postupku i drugim osobama, moraju biti razmjerni te ne smiju stranke u postupku te druge pravne i fizičke osobe prisiliti na priznanje povrede ZZTN-a te članka 101. i/ili članka 102. UFEU.

AZTN se ovim Zakonom ovlašćuje za donošenje rješenja kojom se odbacuje inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti u smislu ZZTN-a i članaka 101. i/ili 102. UFEU koju nakon razmatranja njezinog sadržaja, AZTN ne smatra prioritetom u radu. U pravilu će takvo rješenje AZTN moći donijeti ako procijeni da nije riječ o značajnom narušavanju tržišnog natjecanja. Podnositelj inicijative će moći tužbom pokrenuti upravni spor i protiv takve odluke AZTN-a.

Nadalje, ovim Zakonom uvode se novi pravni instituti, primjerice: „Obvezni razgovori“, „Dnevne novčane kazne“, „Jedinstveni instrument“, „Nagodbe u postupcima utvrđivanja kartela“, a dodatno se razrađuje pravni institut „Uvid u izjave pokajnika i prijedloge za nagodbu“.  Posebno se propisuje izricanje novčane kazne u slučaju kada je povredu počinilo udruženje poduzetnika.

Novim pravnim institutom „Obvezni razgovori“, AZTN će u svrhu primjene odredaba ZZTN-a te članka 101. ili članka 102. UFEU, tijekom prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu, dakle prije pokretanja postupka u smislu članka 39. ZZTN-a, radi utvrđivanja dostatnih indicija za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, ali i tijekom postupka, biti ovlašten pisanim zahtjevom pozvati radi saslušanja predstavnike poduzetnika ili predstavnike udruženja poduzetnika, predstavnike drugih pravnih osoba ili fizičku osobu, ako bi te osobe mogle imati informacije od značaja za primjenu odredbi ZZTN-a te članka 101. ili članka 102. UFEU. Pritom, zahtjev AZTN-a mora biti razmjeran i ne smije se pozvane osobe prisiliti na priznanje povrede ZZTN-a te članaka 101. ili 102. UFEU. Pozvane osobe obvezne su se odazvati pozivu AZTN-a. AZTN će na obvezne razgovore u pravilu pozivati zakonske zastupnike poduzetnika ili udruženja poduzetnika ili drugih pravnih osoba, odnosno odgovorne osobe u tim poduzetnicima ili udruženjima poduzetnika ili u pravnim osobama, a fizičke osobe-zaposlenike poduzetnika sadašnje i bivše će u pravilu pozivati u postupku, osobito tijekom nenajavljene pretrage.

Uvođenjem pravnog instituta „Dnevne novčane kazne“ utvrđuju se povrede ZZTN-a za koje se može poduzetniku ili udruženju poduzetnika izreći dnevna novčana kazna te uvjeti i način izricanja dnevne novčane kazne za te povrede. Riječ je o povredama zbog nepostupanja po zahtjevu AZTN-a, zbog neodazivanja na obvezne razgovore ili zbog ometanja provedbe nenajavljene pretrage. Također, dnevne novčane kazne mogu se izreći i zbog nepostupanja po određenim rješenjima AZTN-a i to u dijelu naloga o izvršenju mjera. AZTN će izreći dnevnu novčanu kaznu kada ocijeni da je dnevna novčana kazna razmjerna težini i trajanju povrede, posljedicama te povrede za druge poduzetnike na tržištu i za potrošače, odnosno kada je riječ o kratkom trajanju povrede pa je stoga izricanje dnevne novčane kazne svrsishodno i ima odvraćajući učinak. U tom slučaju, dnevna novčana kazna zamjenjuje novčanu kaznu utvrđenu ZZTN-om za istu povredu.

Posebno se uređuje izricanje novčane kazne u slučaju kada je povredu počinilo udruženje poduzetnika. Ako AZTN utvrdi da udruženje poduzetnika nije solventno te ne može platiti dospjelu novčanu kaznu, udruženje poduzetnika dužno je od svojih članova zatražiti plaćanja i/ili dodatne uplate radi podmirenja novčane kazne.

Uvođenjem pravnog instituta „Nagodbe u postupcima utvrđivanja kartela“, stranci u postupku će se omogućiti da AZTN-u prizna povredu članka 8. Zakona i/ili članka 101. UFEU (riječ je o priznanju o sudjelovanju u zabranjenom horizontalnom sporazumu – kartelu ili tajnom kartelu što se smatra najtežom povredom u pravu tržišnog natjecanja) i to najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku te da podnese pisanu izjavu da odustaje od osporavanja rješenja AZTN-a u upravnom sporu. Budući da stranka tim priznanjem u ranoj fazi postupka pridonosi ekonomičnosti postupka, zauzvrat AZTN joj pod uvjetom da prihvati prijedlog za nagodbu određuje nižu novčanu kaznu u rasponu od 10 do 20 % u odnosu na kaznu koju bi AZTN stranci izrekao da nije podnijela prijedlog za nagodbu.

Također, ovim Zakonom uređeno je da će AZTN osloboditi od plaćanja novčane kazne onog sudionika zabranjenog horizontalnog sporazuma (kartela) ili tajnog kartela koji prvi obavijesti AZTN o zabranjenom horizontalnom sporazumu (kartelu) ili tajnom kartelu i dostavi podatke, činjenice i dokaze koji AZTN-u omogućuju pokretanje postupka i provođenje ciljane nenajavljene pretrage povezane s tajnim kartelom, pod uvjetom da AZTN još ne raspolaže dostatnim dokazima za pokretanje postupka i provođenje nenajavljene pretrage ili još nije proveo takvu pretragu ili koji su, prema mišljenju AZTN-a dostatni kako bi mogao utvrditi povredu obuhvaćenu pokajničkim programom iz članka 8. ZZTN-a i/ili članka 101. UFEU-a, pod uvjetom da AZTN još ne raspolaže dostatnim dokazima kojima bi se ta povreda mogla utvrditi i da nijedan drugi poduzetnik nije prethodno ispunio uvjete za odobrenje oslobođenja od plaćanja novčane kazne u vezi s tim tajnim kartelom. Pritom, prijavu poduzetnik može podnijeti kao punu ili skraćenu.

Dodatno se razrađuje pravni institut „Uvid u izjave pokajnika i prijedloge za nagodbu“, a koji ovlašćuje AZTN da odobri pristup izjavama poduzetnika pokajnika ili prijedlozima za nagodbu, samo strankama u postupku na koji se izjave pokajnika i prijedlozi za nagodbu odnose i za potrebe ostvarivanja njihovih prava na obranu u tom postupku ili u upravnom sporu pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.

Nadalje,  u skladu s Direktivom ECN+ posebno se uređuju uvjeti pod kojima se sadašnjim i bivšim direktorima, rukovoditeljima i drugim zaposlenicima poduzetnika koji su AZTN-u podnijeli prijavu za oslobođenje od novčane kazne u okviru pokajničkog programa neće izreći novčana kazna u upravnom postupku i upravnom sporu, a za te iste kategorije osoba i pod istim uvjetima Zakon propisuje da odluku o pokretanju kaznenog postupka protiv tih osoba donosi državni odvjetnik, sukladno propisima kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske. Državni odvjetnik može odlučiti da neće pokrenuti kazneni postupak ili može predložiti nadležnom sudu ublažavanje sankcije koja bi se trebala izreći u kaznenom postupku, ako državni odvjetnik procijeni da doprinos osobe u otkrivanju kartela nadilazi interes kaznenog progona i/ili sankcioniranja tih osoba.

Detaljnije se uređuje suradnja između tijela podnositelja zahtjeva, kao tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja države članice Europske unije koje podnosi zahtjev za uzajamnu pomoć i tijela primatelja zahtjeva, kao tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja države članice Europske unije koje primi zahtjev za uzajamnu pomoć. Vezano uz određene situacije u pružanju uzajamne pomoći određuje se nadležnost tih tijela i mjerodavno pravo za rješavanje sporova.

Putem obrasca „Jedinstveni instrument“ čiji sadržaj je propisan ovim Zakonom  uređuje se suradnja između tijela podnositelja zahtjeva koje podnosi zahtjev za uzajamnu pomoć i tijela primatelja zahtjeva koje primi zahtjev za uzajamnu pomoć.  Korištenjem ovoga instrumenta omogućit će se tijelu primatelja zahtjeva mogućnost izvršenja naplate novčanih kazni ili dnevnih novčanih kazni od poduzetnika koji su povrijedili članke 101. i 102. UFEU temeljem pravomoćnih odluka tijela podnositelja zahtjeva.

Zatim, ovim Zakonom propisano je kako su u rješavanju sporova nadležna tijela države članice Europske unije iz koje je tijelo podnositelja zahtjeva i na njih se primjenjuje pravo te države članice ako se odnose na zakonitost odluka tijela podnositelja zahtjeva o kojima AZTN treba obavijestiti u skladu s člankom 66. stavkom 6. ZZTN-a ili zakonitost odluke tijela podnositelja zahtjeva koju AZTN treba izvršiti u skladu s člankom 70.a ZZTN-a i na zakonitost jedinstvenog instrumenta kojim se omogućuje izvršenje u Republici Hrvatskoj. Sporovi radi mjera izvršenja koje je poduzeo AZTN ili radi valjanosti obavješćivanja koje je izvršio AZTN, u nadležnosti su tijela Republike Hrvatske i na njih se primjenjuje pravo Republike Hrvatske.

Radi otklanjanja dvojbi u tumačenju ZZTN-a, ovim Zakonom osigurat će se ispravna primjena članka 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 koji se odnosi na slučaj kada Europska komisija u smislu ove Uredbe odluči ustupiti AZTN-u koncentraciju s učinkom na trgovinu između država članica Europske unije. AZTN će ocjenjivati dopuštenost te koncentracije u smislu ZZTN-a neovisno o tome ispunjavaju li sudionici ustupljene koncentracije prihodovne uvjete iz ZZTN-a, budući da oni ispunjavaju više prihodovne uvjete propisane Uredbom Vijeća (EZ) br. 139/2004.

Nadalje, osigurat će se ispravna primjena članka 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 u svezi primjene članka 101. i članka 102. UFEU. Naime, Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 daje ovlast tijelima nadležnim za zaštitu tržišnog natjecanja država članica Europske unije za paralelnu primjenu prava tržišnog natjecanja Europske unije. U slučajevima kad je postupak pokrenut paralelnom primjenom nacionalnog prava i prava Europske unije, odnosno temeljem članka 8. ZZTN-a (zabranjeni sporazumi) i članka 101. UFEU ili temeljem članka 13. ZZTN-a (zlouporaba vladajućeg položaja) i članka 102. UFEU, u skladu s pravnom stečevinom Europske unije, tijela nadležna za zaštitu tržišnog natjecanja država članica Europske unije pa tako i AZTN, nisu ovlašteni donijeti odluku kojom se utvrđuje da nije narušeno tržišno natjecanje u smislu odredbi članaka 101. i 102. UFEU-a već mogu samo obustaviti postupak. Naime, rješenje o obustavi postupka AZTN-a omogućava Europskoj komisiji da može naknadno pokrenuti postupak ako to smatra svrsishodnim, što u slučaju donošenja rješenja AZTN-a kojim je utvrđeno da nije narušeno tržišno natjecanje, odnosno kojim je već meritorno odlučeno, ne bi Europska komisija mogla učiniti zbog primjene pravnog načela ne bis in idem (ne dva puta o istome).

Isto tako, ukida se institut „Obavijest o utvrđenom činjeničnom stanju“. Naime, strankama u postupku dostavlja se Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku (prije donošenja konačnog rješenja) na koju se stranke imaju pravo pisano očitovati i dati svoje primjedbe te predložiti dodatne dokaze i svjedoke ako ih imaju. Stoga, dostava strankama još i Obavijesti o utvrđenom činjeničnom stanju, u primjeni ZZTN-a, pokazala se nesvrsishodnom procesnom radnjom koja nepotrebno odugovlači postupak. Naime, stranke imaju pravo na obranu u smislu Zakona o općem upravnom postupku sve do donošenja rješenja pa je strankama neupitno osigurano pravo na obranu sve do donošenja rješenja kojim se okončava postupak. Navedeno je u skladu i s praksom tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja država članica Europske unije te same Europske komisije.

Također, uređuje se pojam zastare za izricanje i izvršenje novčanih kazni ili dnevnih novčanih kazni u slučaju trajanja postupka pred tijelima nadležnim za zaštitu tržišnog natjecanja drugih država članica Europske unije ili pred Europskom komisijom u vezi s povredom koja se odnosi na isto postupanje poduzetnika ili udruženja poduzetnika koji su zabranjeni člankom 101. ili člankom 102. UFEU.

Radi usklađivanja s Direktivom ECN+ ovim Zakonom određeno je kako će se za teške povrede ZZTN-a te članka 101. ili članka 102. UFEU, novčanom kaznom propisanom za tu povredu kazniti poduzetnik koji postupa s namjerom ili nepažnjom. Pritom, pojmovi „namjera“ i „nepažnja“ tumače se u skladu sa praksom Suda Europske unije u primjeni članaka 101. i  102. UFEU, a ne u skladu sa značenjem tih pojmova u postupcima koje provode tijela kaznenog progona u vezi s kaznenim stvarima. Također, u cijelom tekstu ZZTN-a pojam upravno-kaznene mjere zamjenjuje se pojmom novčane kazne.

Nadalje, ovim Zakonom uređeno je da u postupku predlaganja predsjednika Vijeća i članova Vijeća, Vlada Republike Hrvatske objavljuje javni poziv za predlaganje kandidata za predsjednika Vijeća i članove Vijeća kako bi njihov izbor bio transparentan. Odabranog kandidata s javnog poziva Vlada Republike Hrvatske predlaže Hrvatskom saboru radi imenovanja na tu dužnost.

Zaključno, ovim Zakonom uređen je prestanak važenja Uredbe o skupnom izuzeću sporazuma o osiguranju („Narodne novine“, broj 78/11., dalje u tekstu: Uredba) kako bi se nacionalno zakonodavstvo uskladilo s pravnom stečevinom EU, budući da je Uredba Komisije (EU) br. 267/2010 od 24. ožujka 2010. godine o primjeni članka 101. stavka 3. UFEU na određene kategorije sporazuma, odluke i usklađena djelovanja u sektoru osiguranja s kojom je spomenuta hrvatska Uredba bila usklađena prestala važiti 31. ožujka 2017. godine. Slijedom navedenog, radi pravila konvergencije koje propisuje prednost primjene članaka 101. i 102. UFEU na sporazume s prekograničnim učinkom na zajedničkom tržištu temeljem odredbe članka 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003, navedenu Uredbu, više nije svrsishodno primjenjivati.

 

Popis važećih zakona, propisa i uputa kojima je uređena zaštita tržišnog natjecanja u Republici Hrvatskoj:

 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (NN, broj 41/21.)

 Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja neslužbeni pročišćeni tekst (NN, br. 79/09., 80/13. i 41/21.)

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (NN, broj 80/2013.)

 Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (NN, broj 79/2009.)

 Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja neslužbeni pročišćeni tekst (NN, br. 79/09. i 80/13.)

 Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o kriterijima za oslobođenje ili umanjenje upravno-kaznene mjere (NN, broj 96/2017.)

 Uredba o tarifi upravnih pristojbi (NN, broj 8/2017.)

 Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o osiguranju (NN, broj 78/2011.)

 Uredba o skupnom izuzeću sporazuma u sektoru prometa (NN, broj 78/2011.)

Uredba o skupnom izuzeću horizontalnih sporazuma između poduzetnika (NN, broj 72/2011.)

 Uredba o načinu prijave i kriterijima za ocjenu koncentracija poduzetnika (NN, broj 38/2011.)

 Uredba o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma između poduzetnika (NN, broj 37/2011)

 Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila (NN, broj 37/2011.)

 Uredba o načinu i kriterijima utvrđivanja mjerodavnog tržišta (NN, broj 9/2011.)

 Uredba o sporazumima male vrijednosti (NN, broj 9/2011.)

 Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o prijenosu tehnologije (NN, broj 9/2011.)

 Uredba o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere (NN, broj 129/2010.)

 Uredba o kriterijima za oslobođenje ili umanjenje upravno-kaznene mjere (NN, br. 129/2010. i 23/15.)

Uredba o izmjenama Uredbe o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere (NN, broj 23/2015.)

 Uredba o izmjenama Tarife upravnih pristojbi iz Zakona o upravnim pristojbama (NN, broj 126/2011.)

Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (NN broj 79/2009.) 

Hrvatski sabor je prijedlog Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja usvojio 24. lipnja 2009. a njegova primjena započela je 1. listopada 2010. Novi ZZTN donosi velik broj novina koje su temelj za uspostavu djelotvornijeg sustava zaštite tržišnog natjecanja u našoj zemlji, odnosno uvodi snažnije mehanizme u borbi protiv ponašanja poduzetnika na tržištu kojima se narušava tržišno natjecanje:

  • Povrede propisa o zaštiti tržišnog natjecanja više se ne smatraju prekršajima već povredama sui generis. To znači da za povrede ZZTN-a Agencija izriče upravno-kaznene mjere i na taj način u jedinstvenom postupku utvrđuje istodobno i povredu i sankciju za tu povredu. Ovo zakonsko rješenje bitno je različito od prethodnog prema kojem Agencija utvrđuje povredu, a prekršajni sud (nadležan prema sjedištu poduzetnika) odlučuje o visini kazne.
  • Sukladno Zakonu o upravnim sporovima («Narodne novine», broj 20/10) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2012. te odredbama članka 8. Zakona o izmjenama zakona o sudovima («Narodne novine», broj 130/11) sudska zaštita protiv odluka Agencije prelazi u nadležnost mjesno nadležnih upravnih sudova (a ne kako je to prethodno bio Upravni sud Republike Hrvatske koji je sada Visoki upravi sud Republike Hrvatske). O zakonitosti odluka upravnih sudova odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
  • Upravno-kaznene mjere mogu se izreći samo poduzetnicima za koje se utvrdi povreda propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, a ne kao dosad, i odgovornoj osobi poduzetnika. Kriteriji za izricanje upravno-kaznene mjere detaljno su propisani, a kazna ovisi o težini i vremenu trajanja povrede, navode se otegotne i olakotne okolnosti. Propisani kriteriji detaljnije će se razraditi Uredbom Vlade Republike Hrvatske o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere, koju će Vlada RH donijeti na prijedlog Agencije, a koja će sadržavati kriterije koji proizlaze iz primjene pravila o tržišnom natjecanju u EU.
  • Uvode se i nove ovlasti Agencije za provođenje pokajničkih programa za poduzetnike (engl. leniency programme) koji surađuju s Agencijom u otkrivanju kartela tj. zabranjenih horizontalnih sporazuma između konkurentnih poduzetnika. Praksa sličnih europskih tijela i Europske komisije pokazuje da su svi veliki i značajni karteli otkriveni uz pomoć tzv.  „pokajnika“, što samo dokazuje da su „pravi“ karteli tajni, usmeni i neformalni dogovori izravnih konkurenata koje njihovi sudionici zbog izvanredne novčane dobiti, ali i zbog visokih novčanih sankcija koje im prijete zbog njihova sklapanja, nastoje na svaki način prikriti.
  • Novi ZZTN predviđa da se odgovarajućom Uredbom Vlade Republike Hrvatske detaljnije razradi postupak u svezi postupanja i kažnjavanja pokajnika, odnosno transparentni kriteriji za ukidanje ili umanjenje kazne za sudionike kartela.
  • U postupku ocjene koncentracija poduzetnika uvodi se test značajnog narušavanja tržišnog natjecanja (eng. SIEC test), a napušta se dosadašnji test vladajućeg položaja. Time se hrvatsko pravo tržišnog natjecanja u cijelosti uskladilo s pravnom stečevinom EU. Izričitim propisivanjem SEIC testa novi ZZTN ukida svaku pravnu nesigurnost sudionika koncentracije i njegovih adresata.
  • Uvodi se i skraćeni postupak ocjene koncentracija te Kratki obrazac prijave koncentracije za nesporne koncentracije, uz taksativno navedene kriterije i slučajeve u kojima se takav postupak može primijeniti. Time se želi doprinijeti jednostavnijoj prijavi koncentracija koje nemaju značajan učinak na tržišno natjecanje, te ubrzati postupak njihovog odobravanja.
  • Novim ZZTN-om ukida se institut pojedinačnih izuzeća sporazuma (u EU isti je ukinut još 1. svibnja 2004.)
  • U sklopu istrage proširuju se ovlasti Agencije na pretragu stana, prostorija i zapljenu stvari, a već tijekom postupka uvodi se mogućnost preuzimanja izvršenja određenih mjera i uvjeta od strane poduzetnika radi otklanjanja negativnih učinaka na tržišno natjecanje (engl. committments).
  • Mogućnost obrane pred Agencijom unapređuje se kroz dostavu Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku (engl. statement of objections).
  • Postupke ocjene sporazuma između poduzetnika i postupke utvrđivanja zlouporabe vladajućeg položaja Agencija pokreće i vodi isključivo po službenoj dužnosti (ex officio), dok se postupci ocjene dopuštenosti koncentracije provode temeljem prijave sudionika koncentracije. Međutim, svaka fizička ili pravna osoba, strukovno udruženje, udruga potrošača, ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ovlaštena je Agenciji dostaviti inicijativu za pokretanje postupka.
  • ZZTN sadrži i odredbu sukladno kojoj o naknadama štete zbog povreda zakona odlučuju nadležni trgovački sudovi. Time je jasno i nedvojbeno utvrđeno pravo na naknadu štete svim onim poduzetnicima i potrošačima koji su bili žrtve ponašanja kojim su učinjene povrede propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.
  • Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Agencije, u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu novog ZZTN-a donijet će sve potrebne provedbene uredbe. Do donošenja navedenih uredbi na odgovarajući se način primjenjuju propisi doneseni temeljem Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja iz 2003. godine.

 

Arhiva
—————————————————————————————————

 

Zbirka propisa o zaštiti tržišnog natjecanja u Republici Hrvatskoj, prosinac 2011.

Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (NN, broj 122/2003)

 Uredba o skupnom izuzeću sporazuma između poduzetnika koji djeluju na istoj razini proizvodnje odnosno distribucije (NN, broj 158/2004)

 Uredba o načinu utvrđivanja mjerodavnog tržišta (NN, broj 51/2004)

 Uredba o načinu prijave i kriterijima za ocjenu koncentracija poduzetnika (NN, broj 51/2004)

 Uredba o sporazumima male vrijednosti (NN, broj 51/2004)

 Uredba o skupnom izuzeću sporazuma između poduzetnika koji ne djeluju na istoj razini proizvodnje odnosno distribucije (NN, broj 51/2004)

 Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila (NN, broj 105/2004)

 Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o prijenosu tehnologije (NN, broj 2/2005)

 Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o osiguranju (NN, broj 54/2005)

 Uredba o izmjenama Tarife upravnih pristojbi iz Zakona o upravnim pristojbama (NN, broj 141/2004)

 Relevantne odredbe Ugovora o osnivanju EZ i SSP